Petrinja, 24. 4. 2001. (IKA) – Upravitelj župe BD Marije u Gorama kod Petrinje Andrija Šantek iznenada je preminuo 20. travnja u 52. godini života i 26. godini svećeništva. Posljednji ispraćaj svećenika Šanteka bio je u ponedjeljak 23. travnja u Gorama, gdje je odar s pokojnikom bio postavljen među ruševinama župne crkve. Obrede ispraćaja predvodio je s desetak svećenika dekan Glinskog dekanata preč. Franjo Horvat, župnik iz Topuskog. Tijelo pokojnika potom je ispraćeno iz Gora u rodnu župu Viduševac, gdje je misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio s 50 svećenika zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. U propovijedi je biskup Košić prikazao težak i mukotrpan rad pokojnog svećenika Šanteka. Nakon mise od pokojnika se oprostio dekan Horvat. Na groblju je župljanka Adrijana Hodalj prikazala neumorni rad pokojnika, koji se zauzimao za svoje župljane više nego što su mu to dozvoljavale fizičke sile, što ga je i odvelo u preranu smrt. Prigodne riječi uputili su i žažinski župnik Jakov Golomanić i glinski i viduševački župnik Tomislav Šestak. Župnik Golomanić govorio je kao Šantekov nasljednik na žainskoj župi, a župnik Šestak kao upravitelj župe mala Solina, u kojoj je pokojnik djelovao 12 godina i župe Viduševac, u kojoj se župnik rodio, u kojoj je zaređen za svećenika te gdje je pokopan.
Misi zadušnici i obredima bilo je nazočno oko tisuću vjernika i ponajprije iz župa gdje je pokojni svećenik Šantek djelovao: Mala Solina, Gore, Sela kod Siska, Žažina i rodne župe Viduševac.
Svećenik Andrija Šantek rođen je u Donjem Viduševcu župe Viduševac kod Gline 1959. godine, gdje je završio i osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je na Šalati u Zagrebu, te Bogoslovni fakultet također u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u rodnoj župi 1975. godine, gdje je i slavio mladu misu. Kao mladomisnik postavljen je odmah za upravitelja župe mala Solina, gdje je proveo punih 12 godina do 1988. godine. Za upravitelja župe Gora dolazi 15. travnja 1988. godine te tom župom upravlja sve do svoje smrti. Nakon dvije godine napetog stanja, u tijeku kojih je bio i kažnjavan od tadašnje vlasti, dolazi 1991. godine do odlaska u progonstvo zajedno s 2.500 župljana zbog ratnih zbivanja. Posljednju misu prije odlaska u progonstvo svećenik Šantek slavio je 29. rujna 1991. godine. Više od 80 župljana, pretežno starijih i bolesnih, koji nisu uspjeli pobjeći pobijeni su u mjestu te je to župnika Šanteka teško pogodilo. U prvo vrijeme prognanog župnika Šanteka primio je i dao mu utočište župnik iz Sela kod Siska Vladimir Hren, gdje ostaje do veljače 1993. godine, a potom je imenovan privremenim upraviteljem župe Žažina, te je iste godine imenovan i za stalnog upravitelja te župe. Tu on, uz župljane žažinske župe, zbrinjava i svoje župljane iz gorske župe, koji se nalaze u sisačkom kraju. Župa Gore oslobođena je početkom kolovoza 1995. godine u vojno-redarstvenoj akciji “Oluja”. No, cijela župa nalazi se u teškom stanju, jer su i crkva i župni dvor kao i kuće u Gorama i okolnim mjestima porušene i uništene. Prva misa u oslobođenim Gorama slavljena je na Malu Gospu 1995. godine nakon gotovo četiri godine i to na otvorenom pored ruševina crkve. Župnik Šantek u Gore se vraća za tek u kolovozu 1999. godine s time da mu je život u Gorama posebno težak. Župni stan je samo djelomično obnovljen, a sporo se obnavljaju i domovi župljana. Međutim, za obnovu župne crkve nema još nikakvih konkretnih planova, premda toj župi pripada oko 15 naselja.