Zagreb, 23. 4. 2001. (IKA) – “Za bogoljubni narod bugarski i bogoljubni narod hrvatski – pomolimo se Gospodu”, gromko je pjevao đakon na svečanoj arhijerejskoj liturgiji koju je u crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu u nedjelju 22. travnja predvodio gospodin Simeon, metropolit Bugarske Pravoslavne Crkve za pravoslavne Bugare u srednjoj i zapadnoj Europi. Liturgija je upriličena za bugarsku zajednicu u Zagrebu u povodu vazmenih blagdana, ali je također htjela znakovito izraziti stoljetne uljudbene i crkvene veze bugarskih i hrvatskih kršćana kao i oba naroda.
Bugarska crkvena općina, koja već drugu godinu djeluje u Zagrebu kao samostalna župa, uputila je pozive predstavnicima mnogih vjerskih zajednica, ali većina od njih nisu se pojavili. Uz visoke predstavnike Vlada Republike Bugarske i Republike Hrvatske bili su nazočni osobni predstavnik zagrebačkog nadbiskupa metropolita Josipa Bozanića dr. Zvonimir Kurečić, župnik domaćin i rektor Grkokatoličkog sjemeništa mr. Nikola Kekić i protojerej stavrofor don Živko Kustić. Euharistijsku liturgiju bizantsko slavenskim obredom na bugarski način s više dionica na živome bugarskom jeziku metropolit je služio s još tri svoja svećenika, a pjevao je muški kvartet zbora Joan Kukuzel iz Sofije. Okupio se i lijepi broj zagrebačkih Bugara.
Prvo biblijsko čitanje na hrvatskom jeziku pročitao je predsjednik Bugarske crkvene općine “Svetih sedmočislenika” Raško Ivanov. U prigodnoj riječi metropolit je istaknuo stoljetnu slogu i suradnju bugarskih i hrvatskih crkvenih i kulturnih djelatnika. Posebno je podupro inicijativu pape Ivana Pavla II. da ovogodišnja istodobnost vazmenoga slavlja bude poticaj za dogovor svih kršćanskih Crkava da bi se ubuduće barem Božić i Uskrs po cijelom svijetu slavili na iste dane, što bi bio znak i poticaj težnje za obnovom kršćanskoga jedinstva, kako bismo jednom mogli božansku liturgiju slaviti i jedni s drugima, a ne samo jedni uz druge.
Nakon liturgije za bratskim stolom u restauraciji Vinodol bugarski veleposlanik Velizar Enčev podsjetio je na dragocjenu nedavno tiskanu knjigu “Hrvatsko-bugarski uzajamni odnosi kroz stoljeća” u kojoj je sažeto i sustavno prikazano kako je slobodni hrvatski Dubrovnik surađivao s Bugarskim carstvom već u 13. stoljeću, kako je Andrija Kačić Miošić u 18. stoljeću opjevao i bugarsku povijest, kako su Ivan Kukuljević Saksinski, Ljudevit Gaj, Petar Preradović, Tadija Smičiklas, Josip Juraj Strossmayer, Franjo Rački, Vatroslav Jagić, Stjepan Radić i u najnovije doba osobito dr. Franjo Tuđman tijesno i uspješno surađivali s bugarskim intelektualcima i borcima za slobodu. Više tih zaslužnih Bugara studiralo je na Zagrebačkom sveučilištu. Prva demokratski izabrana bugarska vlada priznala je samostojnost Republike Hrvatske već 15. siječnja 1992. godine.
Metropolit Simeon stoluje u Budimpešti i Berlinu, a prije preuzimanja sadašnje službe više je godina služio u pravoslavnim bugarskim zajednicama u Americi. Uskoro bi župa “Svetih sedmočislenika” trebala dobiti vlastitoga svećenika za pravoslavne Bugare u Hrvatskoj kako bi oni mogli sve svoje duhovne i sakramentalne potrebe, posebice krštenja i vjenčanja, redovito zadovoljiti izravno u krilu svoje nacionalne Crkve. (i04558hr/kj)