Zagreb, 15. 4. 2001. (IKA) – Vazmeno bdjenje u zagrebačkoj katedrali na Veliku subotu 14. travnja predvodio je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom u miru kardinalom Franjom Kuharićem i ostalim svećenicima. U prigodnoj je homiliji nadbiskup Bozanić pozvao okupljene vjernike da se u mislima vrate nekim drugim bdjenjima: bdjenju stražara koji su morali čuvati zapečaćeni ulaz u Isusov grob; bdjenju žena koje su u noći između subote i nedjelje pripremale miomirise za balzamiranje mrtvog tijela Onoga kojemu su s toliko skrbi služile i slijedile ga do križa; da se vrate u srcu molitvi i bdjenju Marije, žalosne Majke, koja unatoč svemu bijaše puna vjere i nade. “Pomislimo na bdjenje prognanika koji su morali sve ostaviti i gledaju sutrašnjicu sa strahom, mislimo na bdjenje majki koje nemaju dovoljno sredstava za život svoje djece, mislimo na bdjenje očeva koji se boje da će ostati bez posla. No ovo bdjenje, prije svega, pripada nebeskom Ocu. On, koji oduvijek bdije, tražeći čovjeka grešnika, bdio je i nad svojim Sinom koji se, uzevši na sebe u potpunosti ljudsku narav, dobrovoljno predao smrti zbog vjernosti Ocu, kako bi nas spasio od smrti i od grijeha”, rekao je nadbiskup. Govoreći o Uskrsu, zagrebački je nadbiskup ustvrdio kako on označava početak novoga svijeta, a Crkva predstavlja novi način da se živi kao djeca i kao braća. “Velika je, dakle, odgovornost nas kršćana, moramo nastaviti vjerovati i djelovati, pod vodstvom Duha Svetoga, gradeći civilizaciju u kojoj će biti više ljubavi i zajedništva. Težak je to put, a ponekad se čini i izgubljenim. No, Uskrsli je među nama, s nama je u svim borbama našeg života, spreman proniknuti u svaku patnju kako bi je snagom Duha oživio i preobrazio”, zaključio je nadbiskup Bozanić. Okupljeni vjernici su tijekom bdijenja obnovili krsna obećanja. (i04376hr/kj)