Vatikan, 2. 4. 2001. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. primio je u subotu 31. ožujka ispovjednike patrijarhalnih bazilika u Rimu, među kojima su bili i hrvatski ispovjednici u bazilikama Sv. Petra i Sv. Ivana Lateranskog zajedno s mladim svećenicima i svećeničkim kandidatima, koji su sudjelovali na tečaju za produbljivanje svećeničke priprave na sakrament pomirenja, što ga je u Vatikanu priredila Apostolska Pokorničarna.
Papa se u govoru osvrnuo na sakrament pomirenja, koji je, kako je istaknuo, vrlo važan za Crkvu. Posebno je istaknuo povezanost sakramenta krštenja i pomirenja. Spomenuo je svojih 12 poruka upućenih Apostolskoj pokorničarni od 1981. do prošle godine. Pohvalio je svećenike, koji se širom svijeta strpljivošću i marljivim radom žrtvuju, provodeći sate i sate u ispovjedaonici, nudeći vjernicima sakramentalno pomirenje s Bogom. To je došlo posebno do izražaja u tijeku Velikog jubileja, kada su vjernici u većem broju pristupali tom sakramentu. Oprosti su dobri i još uvijek aktualni poticaji za sakramentalno pomirenje. Kršćani osjećaju tu unutarnju potrebu i vrlo su zahvalni kada ih svećenici spremno prime i saslušaju njihovu ispovijed.
Ohrabren jubilejskim iskustvom Papa se osvrnuo na neka važnija pastoralna načela, primijetivši kako je sakrament pomirenja crkveni čin kojim se očituje vjera i zahvala Bogu što nas je po Kristu oslobodio od grijeha. Zbog toga se i ispovjednik i pokornik moraju pridržavati pravila koja naučava Crkva. Obrasci se nalaze u Obredniku pokore, te nije dopušteno upotrebljavati druge obrasce, upozorio je Papa te istaknuo kako je osobna i potpuna ispovijed i odrješenje jedini redoviti način da se vjernik, svjestan svojih grijeha, može pomiriti s Bogom i Crkvom. Zbog toga, nadodao je Sveti Otac, kolektivno odrješenje bez prijašnjeg osobnog iznošenja grijeha mora biti strogo ograničeno na kanonske propise, koji odobravaju takvo odrješenje.
Svećenik, koji podjeljuje sakrament, to radi u ime Krista, vrhunca nadnaravne ekonomije spasenja. Pokornik vrši teološki čin, koji proizlazi iz vjere te sa žaljenjem, koje proizlazi iz nadnaravnih razloga straha i ljubavi pred Bogom, nastoji ponovno uspostaviti prijateljstvo s njime, objasnio je Papa. Istodobno je naveo kako u isto vrijeme prema obrascu odrješenja pokornik teži za nutarnjim mirom te opravdano želi i onaj psihološki mir. Ne smije se pri tom miješati sakrament pomirenja s psihoterapeutskim tehnikama, rekao je Papa, primijetivši kako psihološka prakticiranja ne mogu zamijeniti sakrament pokore.
Pokornik mora iznijeti svoje grijehe i propuste ne samo kao pregled prošlosti, već i kao čin vjerske poniznosti i povjerenja u Božje milosrđe. U tome mu moraju na najprikladniji način pomagati svećenici ispovjednici, a to pretpostavlja prikladnu pripravu, žrtvu, poniznost i razumijevanje. (i04023rv/sa)