Zagreb, 23. 3. 2001. (IKA) – Vojni ordinarij Juraj Jezerinac uputio je korizmeno-uskrsnu poruku pod geslom “Uskrs je proslava života!” upućenu svim katolicima pripadnicima oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Govoreći o korizmi, biskup Jezerinac je istaknuo kako smatra “bitnim i važnim da je u suvremenom vrtlogu i na ‘tržištu’ ponuđenih svjetonazora i filozofija života ponovno potrebno istaknuti ono bitno i sržno što opravdava naše kršćansko ime, našu vjeru i život po vjerskim načelima” te da je “korizmeno vrijeme sa svojom pojačanom molitvom, određenim djelima pokore i odricanja te raspoloživošću za djela milosrđa i ljubavi, ne želi nas rastužiti i osiromašiti, nego duhovno osnažiti i obratiti, usmjeriti nas na Isusa Krista”. Premda je svijet okupiran brojnim “duhovnim učiteljima”, koji čovjeku nude predloške boljeg života, prema riječima biskupa Jezerinac, “zbilja čovjekova života i životnog okruženja nije se razvedrila, naprotiv, čini se da je svijet još više i sve češće pritiješnjen ozbiljnim ugrozama ljudske opstojnosti usprkos razmjerno sigurnim okvirima gospodarskog blagostanja, političkog mira i pravednosti te uljuđene kulture društvenih odnosa. Nisu nestale, niti se umanjile ljudske strasti i požude iz kojih izvire svako zlo među ljudima i svaki nemir u srcu pojedinca”. Govoreći o značenju i ulozi križa u svakodnevnom životu, vojni ordinarij ističe: “Konkretno, suočeni smo s iskustvom životnog križa u svakodnevici mnogih vojnika i branitelja, u tuzi i bijedi mnogih prognanika, u suzama ucviljenih nad grobovima poginulih ili nad sudbinom nestalih. Slušamo krik i jadikovke onih koji nemaju osnovnih sredstava za dostojan život, onih koji su bez posla, koji strepe pred gubitkom sadašnjeg radnog mjesta. Razvojačeni branitelji, životno prikraćeni invalidi, razočarane obitelji ubijenih, umnožen broj očajnika koji podigoše ruku na vlastiti život – sve je to križ naš sadašnji, patnja naša pregolema, pitanja i problemi koji sižu do Neba”. No pri cijeloj toj patnji i potrazi za rješenjem životnih problema, biskup Jezereinac poručuje kako je Uskrs “odgovor na sva pitanja” i pouzdanje u Boga te dodaje: “Korijen samopouzdanja, koje nam je sada nadasve potrebno, nalazi se i u našoj 14-stoljetnoj neprekinutoj vjernosti Gospodinovu Križu. Križu kao simbolu patnje, stradanja i smrti, ali i simbolu uskrsnuća i proslave. Jer Isus je došao da se po njemu proslavi i naš život za vječnost. A on se proslavlja po križu. Jer do uskrsne slave ne možemo doći mimo križa, bez križa niti naš križ može nositi netko drugi”. Uskrs kao proslava života “dotiče i trebalo bi da potiče svakog čovjeka na svakodnevno razmišljanje o smislu ovoga jednog i jedinstvenog života koji nam je kao talent dan i darovan da ga umnožavamo vjerom i djelima ljubavi. Pozvani smo taj talent osmisliti i uložiti kao glavnicu za kamate što će nam se dodavati svu vječnost”. No, pri tome biskup Jezerinac napominje kako u vidimo da suvremeni čovjek u ovom našem kršćanskom svijetu, kako ga još uvijek volimo zvati, sve manje želi vjerovati u jedinstvenost života te stoga dolazi do odbacivanja Uskrs i prihvaćanja “tlapnje reinkarnacije, i to ne zato što bi u to iskreno vjerovao, nego zato što mu je tako lagodnije i ugodnije: misli da sada može živjeti kako hoće, a ono što je pogriješio i propustio popravljat će u nekim budućim životima”. Nadalje, vojni ordinarij podsjeća kako je vjera u uskrsnuće usmjerila i obilježila povijest hrvatskog naroda. Govoreći o povezanosti zemaljske i nebeske domovine, biskup Jezerinac poziva da razmislimo o tome koliko dajemo zemaljskoj domovini, a koliko smo možda već zavedeni olakim obećanjima o punim “europskim loncima”, koliko smo svoju nadu stavili u razne ustanove zemaljske moći te smo zbog njihove isprazne ljeporječivosti gotovo dali i prodali svoj obraz, ponos i dostojanstvo. “Razmislimo također koliko svojom pasivnošću, nezainteresiranošću i ravnodušnošću prema bližnjima – a domovina, to su bližnji – pridonosimo širenju zala uperenim protiv života: droga, nemoral, nasilje, pesimizam, očaj do samoubojstva, te osjećaju prevarenosti i napuštenosti, podjelama i razjedinjenosti, a gospodarski i socijalni problemi nisu manji, nego veći.” Kao rješenje za nepogodnosti suvremenog svijeta, biskup ističe potrebu duhovne obnove i poziv na svetost, što je i istaknuo sam Sveti Otac, kao i važnost molitve i slavljenje nedjeljne mise. “Stoga vas, braćo i sestre u Kristu, želim ovom korizmeno-uskrsnom porukom ohrabriti da se nikada ne umorite u življenju svoga kršćanskog poslanja i u svjedočenju ideala koji su nam zadani. Po tome mi, katolici u vojno-redarstvenim snagama Republike Hrvatske, možemo dati ‘novo lice’ našoj domovini. Poglavito oni koji su bili prvi u njezinoj obrani, najpozvaniji su da budu i prvi u obnovi. To je potrebito učiniti i iz poštovanja prema žrtvi naše braće i prijatelja koji su suobličivši se smrti Kristovoj ispunili njegovu riječ da nema veće ljubavi nego život položiti za prijatelje svoje (v. Iv 15,13)”, poziva vojni ordinarij te dodaje: “Naša zauzetost u svemu potrebna je kako bismo mogli uvjerljivo posvjedočiti da Veliki petak nije svršetak nego početak uskrsne pobjede.” Na kraju poruke, biskup Jezerinac ističe kako ne treba malaksati i ne zatvarati oči i uši prema svakodnevnoj zbilji, nego prihvatiti osnaženi Kristom sve što je pred nama. “Tu snagu duha želim svima koji se osjećaju pogođeni životnim križevima i patnjama. Neka im pogled na Raspetoga i Uskrsnulog Gospodina i iskrena molitva pred Njim udijeli jakost po kojoj će moći uzdići i oplemeniti svoje sadašnje trpljenje i neizvjesnosti te tako sačuvati dostojanstvo i postići evanđeosko blaženstvo siromaha, krotkih, poniženih, obespravljenih, ucviljenih i ožalošćenih”, poručuje biskup Jezerinac u svojoj uskrsno-korizmenoj poruci. (i03450hr/mjb)