Požega, 19. 3. 2001. (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević započeo je protekle jeseni prvi sustavni pastoralni pohod župama Požeške biskupije kada je pohodio župe Virovitičkog dekanata. Nastavljajući s tim pohodima od 1. do 9. ožujka pohodio je župe Slatinskog dekanata: Čađavicu, Podravsku Moslavinu, Sopje, Nova Bukovica, Sladojevci, Slatina i Voćin. U svim župama vjernici su u velikom broju i srdačno dočekali biskupa sudjelujući u molitvi na početku pohoda te na misama na završetku. Tako je bilo i na pohodu filijalnim kapelicama, svim mjestima koja pripadaju jednoj župi, na susretima s obiteljima s brojnom djecom, prognanicima, bolesnima i starcima, s djecom u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, vjeroučiteljima, Župnim ekonomskim i pastoralnim vijećima, općinskim i gradskim vlastima. Bio je to također biskupov cjelodnevni boravak sa svećenicima pojedinih župa. U srednjoj Hrvatskoj, u podravskoj Slavoniji, biskup je izbliza nastojao upoznati i razumjeti nevolje koje tište sve hrvatske građane, a odnose se ponajprije na socijalnu nesigurnost zbog nezaposlenosti i osiromašenja, kao i zbog zapostavljanja poljoprivrede. No, u tim su predjelima još uvijek nazočne teške rane izravnih ratnih stradanja u Voćinu, gdje je na okrutni način pogubljeno 45 nedužnih civila hrvatske nacionalnosti, a 25 u novobukovačkoj župi u filijalama Četekovcu, Balincima i Čojlugu. Uz to su još uvijek vidljivi tragovi teških materijalnih razaranja, kojima su svojevrsni znak ruševina župne i svetišne crkve Majke Božje u Voćinu. Posebnu težinu stanja na slatinskom području predstavljaju tri vrste prognanika – oni iz Srijema, najvećim dijelom iz Kukujevaca i Golubinaca, koji su zamijenili svoje kuće, potom oni iz Kosova iz Letnice i okolice u voćinskoj župi te na kraju prognanici iz Bosne, iz travničkog kraja. Još uvijek je neriješeno pitanje statusa useljenih Hrvata s Kosova pojačava nepovjerenje u prave namjere pojedinih javnih dužnosnika i podupire stanje gorčine, što ima pogubne posljedice, posebice na brojnu djecu i mlade. Neku nadu budi vijest da će se uskoro graditi za njih nova nasilja i to tako da se prognanicima besplatno dodijeli zemljište i građevinski materijal. Prognanici iz Bosne u novobukovačkim filijalama Mikleušu i Boriku velikim dijelom nisu uključeni u ona rješenja koja se pripravljaju za ljude iste sudbine na područjima od posebne državne skrbi, a druga nisu na vidiku. Prigodom susreta s njima biskup Škvorčević ih je hrabrio, navješćujući im Božju Riječ, uvjeravajući ih da ih nitko ne može istjerati iz tuđih kuća, dok im se ne nađe drugi smještaj i ujedno ih potičući da svojim duhovnom snagom koju im daje vjeru da budu jači od otrova mržnje, osvetničkih osjećaja, veći od zla koje ih želi poniziti i sapeti u okove negativnosti i mraka u kojima bi izgubili svoje dostojanstvo.
U svim župama Slatinskog dekanata, izuzev sam grad Slatinu, zamjetno je iseljavanje mladih naraštaja u potrazi za boljim životom, te su u njima ostala staračka domaćinstva s većim brojem umrlih nego rođenih. Osjeća se i manjak ozbiljnih promišljanja koja bi boljom gospodarskom politikom te otvaranjem radnih mjesta i u manjim naseljima zaustavila bijeg mladih ljudi u gradove i spriječila koncentraciju svaka nekoliko velikih gradova u Hrvatskoj.