Ovako će, braćo i sestre, u crkvama naše Križevačke eparhije na uskrsnoj jutrenjoj narod Božji pun radosti i veselja uskrslome Kristu pjevati i veličati ga. Jer Uskrs je jedinstveni dan u liturgijskoj godini. Blagdan nad blagdanima. On je naša tvrđava, temelj naše vjere. On ispunja radošću svakoga kršćanina koji duboko u svom srcu nosi čvrstu vjeru u Kristovo uskrsnuće. To je istina koja svakom ljudskom biću daje smisao života. Sam Isus za sebe reče: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će” (Iv 11, 25). I zato će nas ta uskrsna radost nositi kroz sljedećih četrdeset dana. Susretat ćemo jedni druge i radosno pozdravljati kličući: Hristos voskrese! Voistinu voskrese!

Što se to u Jeruzalemu dogodilo prije gotovo dvadeset stoljeća? Tko je taj koji je toliko volio sve ljude, bez obzira na nacionalne, vjerske i druge razlike, i iz ljubavi prema njima dragovoljno pošao na križ i dao se razapeti? Nitko drugi doli sam Sin Božji, Mesija naviješten od starozavjetnih proroka, koji se po Duhu Svetome na čudesan način utjelovio pod srcem Marije iz Nazareta i tako On, vječni Bog, postao čovjekom Isusom.

Kad je došlo vrijeme, On je oko sebe okupio dvanaest apostola i kroz tri ih je godine pripremao za poslanje. Mnogo toga lijepoga doživjeli su putujući s Isusom selima i gradovima Galileje, Samarije i Judeje i bili očevici brojnih ozdravljenja, pa čak i vraćanja u život mrtvih. Puno toga čuli su od svoga Učitelja. Nešto su zapamtili, nešto nisu. A srca su im se posebno razgalila kad su s Isusom na Cvjetnicu ušli u Jeruzalem praćeni mnoštvom njegovih sljedbenika i znatiželjnih hodočasnika. Ali uskoro su se osvijestili. To ushićenje bilo je kratka daha. Na svečanoj večeri blagovanja pashe najprije ih je zgrozila izdaja Jude, a onda sve ono što je iza toga slijedilo. Petar je na Maslinskoj gori u zaselku Getsemani pokušao obraniti Isusa, ali bezuspješno. Izdaleka je nastavio pratiti daljnja zbivanja i onda taj hrabri Petar pred svjetinom reče da ne pozna Isusa – zatajio ga je, i to triput. Samo jedan pogled njegova Učitelja bio je dovoljan da u njemu pobudi duboko kajanje. Ostali apostoli, izbezumljeni, raspršise se po jeruzalemskim ulicama. Ipak se među njima nađe jedan, ljubljeni učenik njegov Ivan, koji je svoga Učitelja pratio do brežuljka Golgote – mjestu izvršenja kazne razapinjanja. Tu je i Isusova majka. A kako ne bi bila uz svoga sina u tim teškim časovima! Tu su i vjerne sljedbenice Isusove: Marija Magdalena, Saloma, i još mnoge druge žene. Svi oni tu pod križem i oko njega doživješe ispunjenje Isusovih riječi: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15, 13). I kad Isus izvrši otkupljenje ljudskoga roda, reče Ocu svome nebeskome: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” (Lk 23, 46).

U žalosti i tuzi pokopaše ga. Apostoli razmišljahu vratiti se onamo odakle su prije tri godine krenuli za Učiteljem, jer “sve im lađe potonuše”, nadanja ostala neispunjena. A onda, nakon tri dana iznenađenje nad iznenađenjem. Obistinilo se ono što im je Isus u više navrata za života govorio: “Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti” (Mt 17, 22).

Veselu vijest prva im donosi blagovjesnica uskrsnuća Gospodinova Marija Magdalena, u što baš i nisu vjerovali. A onda su toga istoga dana uvečer doživjeli susret s uskrsnulim Isusom. I dvojica učenika na putu u selo Emaus prepoznaše Uskrsloga kad je za večerom razlomio kruh i dao im ga blagovati. Nakon osam dana opet ih je posjetio. Ovaj put nazočan bijaše i apostol Toma koji još uvijek nije vjerovao da je Isus doista uskrsnuo. Tražio je dokaz za to – znakove mučenja na rukama i na boku da bi se uvjerio da je to zaista onaj isti Isus od prije par dana. A Isus će mu: “Povjerovao si jer si me vidio! Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20, 29). Jedan od susreta zbio se na Tiberijatskom jezeru gdje je Isus sedmorici nazočnih učenika pripremio doručak. S njima je zajedno blagovao da ih još jednom uvjeri da tu On – njihov Učitelj. Među ovima bijaše i Simeon Petar. Triput ga je Isus upitao: “Simeone Ivanov, ljubiš li me?” (Iv 21, 15, 16, 17). A on će mu: “Gospode, ti sve znaš! Ti znaš da te volim!” (Iv 21, 17). I onda je njemu, budućem prvom rimskom biskupu, Isus povjerio vodstvo svoje Crkve: “Pasi jaganjce moje! Pasi ovce moje!” (Iv 21, 16, 17, 18). Okupivši pak jedanaestoricu apostola na gori u Galileji, reče im: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” (Mt 28, 18). “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju!” (Mk 16, 15). “Učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28, 19 – 20). Ispunivši tako Zakon i Proroke, otkupivši ljudski rod, uziđe On na nebesa i sjede zdesna Bogu Ocu i uskoro s nebesa na zemlju siđe treća Božja Osoba – Duh Sveti i ispuni srca njihova da hrabro svjedoče sve što su čuli i vidjeli, šireći radosnu vijest “sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8). To je kratka povijest našega spasenja, ljubavi Božje prema nama grješnicima.

I stoga “Radujmo se svi o ovoj gozbi vjere! Naužijmo se bogatstva njegove dobrote! Neka nitko ne oplakuje zbog svojih nedostataka ili pogrešaka: jer se kraljevstvo za sve objavilo. Neka nitko ne zdvaja nad svojim propustima, jer oproštenje je ustalo iz groba. Neka se nitko ne boji smrti, jer nas je smrt Spasiteljeva oslobodila. Pretrpjevši je, on je uništi. Sišavši u pakao, on ga uništi. Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je tvoja pobjeda? Krist uskrsnu i ti si satrvena! Krist ustade i život se oslobodio! Krist ustade i anđeli se raduju! Krist uskrsnu i u grobu tijela više nema! Jer Krist, uskrišen od mrtvih, postade prvim plodom života za sve koji snivaju. Njemu slava i moć u vijeke vjekova. Amin.” (Iz Besjede na Pashu Gospodnju sv. Ivana Zlatoustoga).

Uskrs, 2014.
križevački vladika Nikola Kekić