Zagreb, 12. 1. 2001. (IKA) – Franjevac konventualac fra Anto Baotić, preminuo je na Bogojavljenje, 6. siječnja, u zagrebačkoj bolnici “Sveti Duh”, u 51. godini života, 33. redovništva i 25. godini svećeništva. Pokopan je 11. siječnja u crkvici Svetoga Duha u Zagrebu, a misu zadušnicu u crkvi Sv. Antuna Padovanskoga predvodio je predsjednik Odbora za sredstva društvenog priopćavanja pri HBK zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. Nakon mise pokojnikovo je tijelo preneseno u crkvicu Svetoga Duha i položeno u njezinoj kripti. Ministar provincijal fra Ilija Miškić, pokojnikov dugogodišnji suradnik fra Ljudevit Maračić i sadašnji glavni urednik “Veritasa” fra Marko Puškarić u svojim oproštajnim govorima istaknuli su da je pokojni fra Anto živio u potpunom pouzdanju u Gospodina, prepuštajući mu se u zdravlju i u bolesti, sve do svoga, ljudski gledano, preranog susreta sa “sestricom smrću”. Cijeli svoj radni vijek proveo je naviještajući Božju riječ putem tiskanih medija, rečeno je više puta na misi zadušnici i na pokopu fra Ante Baotića, uz izraze kršćanske nade da će ga Gospodin sigurno nagraditi za svu njegovu zauzetost i ljubav. Na misi i na pokopu, uz biskupa Košića, sudjelovali su hrvatski i slovenski provincijal franjevaca konventualaca, šezdesetak svećenika, veliki broj časnih sestara, brojna rodbina i prijatelji kojih je pokojnik imao povelik broj.
Fra Anto Baotić rođen je 1950. godine u Novom Selu kod Bosanskog Šamca, u Bosni i Hercegovini. Nakon osnovnog školovanja u rodnome selu 1965. godine stupio u sjemenište franjevaca konventualaca u Zagrebu. Prve zavjete položio je 2. kolovoza 1968. u Cresu, a svečane zavjete 4. listopada 1975. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1976. u Zagrebu, a zaredio ga je tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Od 1977. do 1980. vršio je službu promagistra sjemeništaraca i klerika, a od 1983. do 1986. bio je socius magistra sjemeništaraca. Godine 1987. bio je član Komisije za izradu Provincijskih statuta i u više navrata predsjednik i član Pretkapitularne izborne komisije. Redovito je pripremao Šematizam Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca kojoj je pripadao.
Sve svoje vrijeme kao redovnik i svećenik proveo je kao član zajednice samostana Svetoga Duha u Zagrebu, a njegova posebna ljubav bio je “Veritas” – Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Već kao klerik počeo je pomagati u listu, a nekoliko godina nakon svećeničkog ređenja postao je članom i tajnikom Uredničkog vijeća, te zatim ekonomom i zamjenikom glavnog urednika “Veritasa”. Vršio je lekturu i korekturu “Veritasa” i svih knjiga koje je tiskala Provincija. Do zadnjeg dana, premda ga je već teška bolest bila zahvatila, vršio je svoju službu u “Veritasu”, te ispovijedao u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu i redovito slavio misu u samostanu sestara milosrdnica na Novom Goljaku. (i01202hr/mp/mjb)