Zagreb, 3. 1. 2001. (IKA) – Fra Jeronim Felja, član Hrvatske provincije franjevaca konventualaca, pokopan je danas, 3. siječnja u kripti kapelice Sv. Duha u Zagrebu. Misu zadušnicu i pogrebne obrede predvodio je fra Ilija Miškić, ministar provincijal, zajedno s brojnim svećenicima iz Hrvatske i Slovenske provincije franjevaca konventualaca, uz sudjelovanje bliže rodbine, prijatelja i brojnih vjernika iz Novog Marofa, Cresa, Molva i Vinkovaca. Fra Jeronim je umro u bolnici u Rijeci 27. prosinca 2000. u 14,40 sati., u 74. godini života, 53. redovništva i 48. svećeništva.
Fra Jeronim (Vjekoslav) Felja, sin pokojnog Franje i pokojne Marije r. Barlović, rođen je 7. travnja 1927. u Tuhlju, općina Klanjec, kotar Krapina. Godinu novicijata je proveo u Zagrebu gdje je i položio prve privremene zavjete 14. rujna 1948. Svečane zavjete je položio u Zagrebu 16. siječnja 1952. Filozofski i bogoslovski studij završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 22. ožujka 1953. u Zagrebu, a zaredio ga je zagrebački pomoćni biskup dr. Josip Lach.
Obnašao je razne službe u mnogim konventualskim samostanima diljem Provincije. Bio je član samostana u Splitu od 3. veljače 1956. do rujna iste godine. U rujnu 1956. odlazi u Šibenik do veljače 1958. U Visu je bio od veljače do 22. rujna 1959. Zatim je premješten u Vinkovce gdje je bio upravitelj župe Rokovci i Andrijaševci od 1959. do 1960. Ponovno je u Visu od 15. siječnja 1960. do rujna 1962. U Splitu je od 1962. do 1963. kao kustos Splitske kustodije. Od 1963. do početka 1966. boravi u Petrovaradinu kao upravitelj župe i upravitelj svetišta Tekije. Od 5. veljače 1966. do 16. rujna 1966. je gvardijan u Šibeniku. 19. rujna 1966. postaje prvim župnikom župe Molve koja je povjerena konventualskoj redovničkoj zajednici, gdje ostaje do 16. srpnja 1968. Nakon toga postaje gvardijanom samostana Svetog Duha u Zagrebu i župnikom župe sv. Antuna u Zagrebu, a ujedno je i definitor Provincije. Bio je gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima od 1971. do 1977, a u to vrijeme sagrađeno novo istočno krilo samostana. U Pančevu je bio gvardijan i župnik od 1977. do 1986. Od 1986. do 1993. bio je član samostana u Novom Marofu i župnik u Mađarevu. Od 1993. pa sve do svoje smrti član je samostana sv. Frane u Cresu.
Na kraju drugog svjetskog rata, poput mnogih svećenika i redovnika, od tadašnjeg komunističkog režima osuđivan i zatvaran. Prošao je svoj križni put i logore, ali ostao je vjeran Katoličkoj Crkvi i svom redovničkom i svećeničkom pozivu. (i01043mp/sv)