Zagreb, 31. 12. 2000. (IKA) – U nedjelju 31. prosinca, večernju misu zahvalnicu, u prepunoj zagrebačkoj prvostolnici, predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit Josip Bozanić, u suslavlju s pomoćnim zagrebačkim biskupima Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem, umirovljenim nadbiskupom kardinalom Franjom Kuharićem, te prebendarima i kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Misno slavlje pratio je zbor bogoslova.
Propovijedao je pomoćni biskup Josip Mrzljak. U svojoj propovijedi biskup se spomenuo da završavamo jednu posebnu godinu, jubilejsku godinu, godinu posebne milosti Gospodnje, u kojoj se mnogo toga dogodilo u općoj Crkvi, u biskupijama i župama, te bi teško bilo sve to nabojiti.
“To sve sada već prelazi u spomen Crkve, za koju to nisu samo zapisi za povijest, već je to bogatstvo življenja vjere u sadašnjosti, po kojem Crkva kroči u budućnost”. Govoreći o jubilejskoj 2000. godini od rođenja Isusova, istaknuo je da se “prisjeća odlomka Evanđelja treće nedjelje Došašća, u kojem se opisuje kako Ivan Krstitelj pripravlja narod za prepoznavanje Isusa iz Nazareta kao Sina Božjega, kojem dolaze ljudi iz svih staleža te ga pitaju #!Što nam je činiti?#! Slično se događalo i tijekom jubilejske godine u Rimu, kao nekoć na Jordanu. Ljudi svih dobi i staleža, rasa i klasa dolazili su pred Kristova namjesnika na zemlji, dolazili su u Vječni grad i pitali #!što nam je činiti Sveti Oče#! “, rekao je između ostaloga biskup Mrzljak.
“Doista, što nam je činiti u ovom vremenu, kada prelazimo iz drugog u treće tisućljeće, u vremenu kada se plašimo budućnosti, kada na svijetu ima još puno mržnje i ratova, kada je još tako puno neimaštine i gladi, neizlječivih bolesti i raznih drugih nevolja kada sve više zagađujemo i pustošimo zemlju na kojoj živimo? A Sveti Otac je odgovarao tumačeći Utjelovljenu Božju Riječ, koja je uvijek nova i suvremena u svim vremenima i narodima. Hrbario je i otvarao putove nade. Da li ćemo krenuti tim putem, ovisi o nama” istaklnuo je biskup Mrzljak, zaključivši da je uvjeren “kako će ti Papini govori i odgovori biti sabrani u nekoj knjizi kao spomen na jubilejsku godinu, ali još više kao jedno veliko duhovno bogatstvo, koje ćemo pohranjivati u svojim srcima, poput nazaretske Djevice, koja je sve o svome Sinu čuvala i pohranjivala u svome majčinskom srcu”. Pozvao je okupljeno vjerničko mnoštvo da te riječi Svetoga Oca ne pohranjuju po prašnjavim policama biblioteka, već u srcima i pameti čovjeka i čovječanstva. “No, pitanje je kako Božja riječ može doći do ljudskoga srca? Ona ne dolazi s velikom medijskom bukom i promidžbom, već, kako kaže starozavjetna Knjiga Mudrosti #!Riječ Božja dolazi u miru i tišini#!. Zato mnogi u ludosti i buci suvremenoga svijeta ne čuju riječ Božju, zato ona teško do njih dopire. Možda ponekad do uha, ali teško do srca, još teže do života po Božjoj riječi”. Na kraju propovijedi biskup Mrzljak spomenuo je da je uvjeren kako je za mnoge kršćane jubilejska godina bila godina snažne obnove vjere i učvršćenja u vjeri, te da je i Sveti Otac u svojoj božićnoj poruci istaknuo “da ima mnogo dobrih djela koja u tišini čine mnogi muškarci i žene koji svakodnevno žive svoju vjeru, rade svoj posao, posvećuju se obitelji i dobru društva, zalažu se u politici, za poštivanje ljudskih prava svake osobe i porast solidarnosti među narodima različitih kultura…#! Ali Sveti Otac ujedno je upozorio na blagdan Božića, na dan najvećeg blagdana života, da ne smijemo zaboraviti da sjene smrti prijete čovjekovu životu u svim njegovim dobima, osobito da je ugrožen najraniji početak i prirodni svršetak čovjekova života, jer je sve snažnija napast da se smrću zagospodari ubrzavajući njezin tijek, kao da smo gospodari svoga ili tuđeg života.” “Željeli bismo da čovjek uoči ove i mnoge druge znakove vremena u kojem živimo, te na tu nakanu i večeras i molimo, da ojačane vjere u jubilejskoj godini, uđemo u novu godinu, u novo stoljeće i tisućljeće koje upravo započinjemo” rekao je na kraju biskup Mrzljak.