Zadar, 25. 12. 2000. (IKA) – Na svetkovinu Božića u ponedjeljak 25. prosinca u zadarskoj katedrali Sv. Stošije misu polnoćku te središnju dnevnu misu predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U homiliji na polnoćki nadbiskup je govorio o čudesnom otajstvu Božića koje se očituje u siromašnom Djetetu, rođenom u špilji i prostrom na slami. “Božić je proglas Božjeg čovjekoljublja. To je navještaj i očitovanje da je Bog postao posve bliz čovjeku – Bog s nama – Emanuel. Božić očituje otajstvo spasenja kad se združilo božansko s ljudskim, Otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Razmišljajući i živeći to Otajstvo postajemo prosvijetljeni. Naš je život obasjan novim svjetlom”, istaknuo je zadarski nadbiskup napomenuvši kako po Djetetu iz Betlehema poniremo u istinsko bogoljublje i čovjekoljublje te se ne smijemo prepustiti pukoj sladunjavosti i svoj pogled zadržati jedino na Djetetu položenom na slamici u jasle. Nadbiskup je pozvao mlade da uprisutnjuju Krista u ovome svijetu, da budu nositelji nade, ljubavi i mira u novom tisućljeću.
Na dnevnoj božićnoj misi nadbiskup Prenđa rasvijetlio je Otajstvo Božića pod vidom Vazmenog otajstva jer je ono dovršetak i konačno upotpunjenje Božjeg nauma. “Mi slavimo rođenje Onoga kojega smo u njegovoj smrti i uskrsnuću prepoznali kao svoga Otkupitelja i Gospodina, kao neopozivo Božje obećanje spasenja. To je moguće shvatit baš iz događaja Smrti i Uskrsnuća jer Objava Božja – Dijete u jaslicama – po očevicu Ivanu, predstavlja se svijetu kao jedinstvena Riječ Božja”, rekao je nadbiskup. U Isusovom rođenju, kako je dalje istaknuo, pred 2000 godina u našu povijest je ušao Onaj koji je svojom cjelokupnom egzistencijom i čitavim svojim životom, uključujući i njegov svršetak, trebao postati i postao je konačna Božja Riječ upućena nama. Nadbiskup je posebice istaknuo kako nam je u ovom trenutku našeg društvenog života potrebna nada na svim područjima, jer je ona postala upitna. “Vidimo i susrećemo ljude oko sebe kojima nedostaje životne nade za mir, sigurnost i zadovoljstvo. Životne poteškoće nagrizle su optimizam toliko potreban za životno stvaralaštvo, za bitke toliko svojstvene svakom ljudskom biću, za suočavanje s budućnošću bez koje se sadašnjost pretvara u neizdrživo sivilo. Svima je potrebna nada, mladima iznad svega. Tim pitanjima moramo prići vjernički, kao ljudi nade”, kazao je nadbiskup ustvrdivši kako čovjek koji vjeruje da Bog jest, da je živ, da je s nama na putu i da mu je jako stalo do svakog čovjeka vodi na put svjetla i nade, ne može biti čovjek bez nade.