I vjernik i nevjernik postavljaju si često pitanje: “Pa što nam se to događa?” Doista i naš narod u ovo vrijeme zabrinuto gleda u svoju budućnost. Iz tog osjećaja bezizlaznosti i besperspektivnosti vjernik u svojoj vjeri nalazi odgovor a formulirao ga je sv. Pavao riječima: “Koji Boga ljube sve ih upućuje na dobro” (Rim 8,28). Tom nadom vjernik je opečaćen na krštenju kada je primljen u zajednicu vjernika riječima: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” Time je stavljen na put koji će imati mnogo postaja ali koji vodi nepogrješivo, Božjom navigacijom, na našu konačnu adresu – Presveto Trojstvo, a to znači u život koji je vječan i sretan.

Formula Božjega vječnog i sretnog života je u tome što je on troosoban, ali se svaka od triju osoba u potpunosti, bez zadrške, predaje u ljubavi drugoj osobi. Savršeno predanje drugoj osobi i savršeno primanje druge osobe možemo s pravom nazvati savršena ljubav. Možemo to nazvati i formulom života i vječnosti. Ta formula uspješno djeluje svuda gdje je ljubav, i ona poput nepogrešive “navigacije” vodi u vječnost i sreću, u zajedništvo s Presvetim Trojstvom.

Život se očitovao u svijetu ondje gdje je međusobno davanje/primanje. Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, kod njega je to davanje slobodno pa ga nazivamo darivanje. Otklon od života i usmjerenost prema smrti događa se kada zataji ta formula. U čovjeku se to dogodilo kada se – primivši dar života i vječnosti – okrenuo od Boga, kada je zatajilo uzdarje. U Kristu se čovjek okrenuo potpunim darivanjem Bogu i zato je po njemu za svakog čovjeka stiglo novo proljeće, kako govori liturgija. Takvim darivanjem onda kada ga je svijet svojom logikom napustio i osudio, u Kristovu ljudskom tijelu izvojevana je pobjeda života. Uskrsnuo je!

Bog je poput Dobroga oca iz evanđeoske prispodobe koji će rado primiti svakog svog sina, svakog čovjeka koji mu se obrati, koji mu se nošen Kristovom ljubavlju okrene. Svi oni koji u sebi osjete potrebu da se poput Izgubljenog sina vrate svome ocu, postat će dionici zajedništva koje je u Presvetom Trojstvu, bez obzira koliko su odlutali (sagriješili). Oni koji i dalje grade na sebi, a ne na predanju Bogu i ljudima, zaostaju na tom putu prema vječnosti a Isus za takve kaže da će teško ući u kraljevstvo nebesko. U njima ne funkcionira ta Božja navigacija, formula života i sreće.

Naša biskupija svoj godišnji pastoralni plan izvršava pod geslom: “Odgoj za slobodu u znaku križa.” To znači da želi voditi čovjeka od njegovih početaka pa do kraja zemaljskog života da raste i razvija se u sposobnosti da živi i radi po toj trojstvenoj formuli života: biti sposoban primiti drugoga i darovati mu se. To je zadatak Crkve, obitelji i društva općenito. Iako društvo često zakazuje, Crkva ne smije nikada u tome zakazati. Obitelj je najplodniji vrt gdje odgojne vrjednote najbolje rastu i donose plodove. Pri tome valja paziti da se proces rasta i jačanja u primanju/darivanju odvija u duhu slobode jer je to zacrtano u “projektu” slike Božje koja je u nama. Tom rastu u slobodi treba ostati vjeran u svakoj poteškoći, kao što je to posvjedočio Krist i na svom križu, koji je u slobodi prihvatio i s kojega je – sa sviješću da mu se Otac i tada savršeno predaje – predao se (darovao) Ocu: “Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!” Tako je osuđenik na smrt, smrt nadvladao i stekao neuništivi život i vječnu sreću. U njemu je izvojevana pobjeda za svakog čovjeka.

Ova uskrsna poruka pisana je za vjernike. Zacijelo bi je nevjernici teško razumjeli. No, želim na kraju reći da je Božja ljubav razlivena u svim stvorenjima i ona o njoj govore. Nju može osjetiti u svijetu svaki čovjek, pa i onaj koji nije primio dar vjere. Ta ljubav može također voditi prema izvoru ljubavi i života, prema Bogu, što se zacijelo u mnogo slučajeva događa. I nevjernik može imate dio one naše kršćanske sigurnosti koju je izrazio sv. Pavao u već navedenom tekstu: “Koji Boga ljube sve ih upućuje na dobro.” Bez obzira u kakvim se prilikama ili neprilikama našli, sve nam one mogu biti na pomoći da činimo dobro, da iziđemo još jači, sposobniji za dobra djela. Moglo bi se to na neki način reći i tako da se ispusti riječ Bog (koji ljube…) jer već time što ljube povezani su s (nepoznatim) Bogom jer Bog je ljubav.

Vjernik će bar naslutiti narav te ljubavi razmišljajući o otajstvu Presvetog Trojstva, shvatit će sudbonosnu odluku čovjeka da se odijeli od toga kruga ljubavi i života, čime se usmjerio prema smrti; osjetit će bogatstvo Božjega dara po Kristovu darivanju sve do raspeća na križu. To je savršeni dar Bogu i čovjeku i savršena pobjeda života.

S Kalvarije se na sve četiri strane svijeta širio sve do danas, a nastavit će se širiti do vijeka radosni poklik: “Isus je uskrsnuo!” Po njegovu uskrsnuću svaki čovjek dobio je šansu da se i sam okrene prema životu. Radost koja je tog uskrsnog jutra obuzela apostole, neka se razlije i u srca svih vjernika naše biskupije.

Radosne vazmene blagdane želi vam vaš biskup: Mile Bogović
U Gospiću, na Blagovijest 2014. godine