Banja Luka, 20. 12. 2000. (IKA) – Božićnu poruku vjernicima uputio je banjolučki biskup Franjo Komarica. Obećani Spasitelj svijeta, ističe biskup Komarica, utjelovljeni Sin Božji, doista se pridružio nama ljudima na našem ovozemaljskom, vremenitom hodu prema vječnosti, kako u našim nevoljama i patnjama, tako i u nadi i ljubavi. “Svojim osobnim primjerom Isus Krist nam je pokazao kako Bog misli o čovjeku, koliko mu je stalo da njegova, da Božja slika u nama bude prepoznatljiva i da nam, uz njegovu pomoć, uspije ostvariti cilj za koji smo i stvoreni – a to je ulazak u vječni, sretni život”, ustvrdio je banjolučki biskup. Danas na prijelazu u 21. stoljeće potrebna nam je još veća sigurnost da uistinu Netko postoji koji u svojoj ruci drži sudbinu ovog promjenjivog i propadljivog svijeta, Netko tko “drži ključeve Smrti i Podzemlja” (Otk 1,18), Netko tko je “Alfa i Omega” (Otk 22,13) povijesti svakog od nas ljudi, kao i cijelog čovječanstva. “Taj Netko nije bilo tko, niti bilo što, nego je to Ljubav ( usp. 1 Iv 4, 8.16), Božja utjelovljena, raspeta i uskrsla Ljubav, koja je bez prekida među nama ljudima”, dodaje biskup u poruci ustvrdivši kako je glavna Kristova zapovijed da opraštamo jedni drugima, da molimo Boga i ljude za oproštenje, da budemo u miru s Bogom i ljudima, da volimo ne samo prijatelje, nego i neprijatelje. Kako je nadalje istaknuo, mi dobro znademo da On, kao utjelovljena Božja istina i Božja ljubav, ne daje samo određene, nimalo lake zadaće, nego nam daje i potrebnu snagu da kao njegovi vjerni sljedbenici uspješno obavimo te zadaće. On, osobno, želi nam pomoći da se ne plašimo tih zadaća, da ne bježimo od njih, da se ne plašimo onoga što nam čovjek ili koji drugi stvor može učiniti i čime nas može ugroziti, da se ne plašimo ni nas samih i naše vlastite ljudske bijede i slabosti. “U ove dvije tisuće godina od rođenja Sina Božjega bilo je, nažalost, mnogo onih koji su odbili tu najdragocjeniju Božju pomoć, ali je, srećom bilo i mnogo onih koji su je prihvatili. Bilo je mnogo, a i danas ima, Heroda, koji su željeli i žele biti gospodari ljudskim životima, pa progone i ubijaju Isusa u nevinim ljudima oko sebe. Bilo je, a ima i danas, Juda, koji za bijednu materijalnu korist izdadoše i izdaju Isusa i preziru njegov zakon ljubavi i nenasilja i tako ugrožavaju svoju vječnu sreću. Bilo je, a i danas ima, farizeja, koji viču na javnim mjestima i tako i druge potiču: ‘Ne, ne trebamo Krista, Spasitelja, ne trebamo Božjeg Sina za Kralja! Hoćemo bezbožnog, grešnog čovjeka za našeg cara i gospodara naših misli, riječi i djela!’”, upozorio je banjolučki biskup zaključivši kako mi doista ne moramo biti ni Herodi, ni Jude, ni farizeji, ali možemo i trebali bismo biti ili Marije i Josipi, ili pastiri, ili Simoni Cirenci i Veronike, ali svakako Isusovi vjerni apostoli u našem životnom ambijentu, vjerodostojni navjestitelji njegovog bezgraničnog milosrđa, njegove neuništive ljubavi i prema nebeskom Ocu i prema bratu čovjeku. Prisjećajući se riječi Banjalučanina, kandidata za oltar dr. Ivana Merza, koji je kazao: “Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi više nego itko drugi za procvat domovine”, biskup Komarica ustvrdio je da će domovina naša i zavičaj naš ponovno procvasti ako se u njima bude sijalo i njegovalo sjeme Božje istine, Božje pravde i prava, Božjeg milosrđa, ljubavi i mira. “U onim srcima i obiteljima, u onim selima i gradovima naše biskupije i domovine u kojima se omogući vladavina Božjih prava i Božjeg zakona bit će poštivan i svaki čovjek, njegovo dostojanstvo i njegova prava i slobode. Trudimo se da tako bude kod nas i oko nas!”, istaknuo je u božićnoj poruci banjolučki biskup.