Split, 20. 12. 2000. (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uputio je vjernicima božićno pismo “Obitelj izvor života”. Povod je toga pisma, kako ističe nadbiskup Barišić, novorođeno Dijete, Dijete rođeno u Betlehemu – kući kruha, kao kruh za život svijeta, za sve ljude u ovome globalnom selu. “I dok ta činjenica može zvučati paradoksalno, budući da se rodio daleko od svoje kuće, pa čak niti u kući, nego u jednoj običnoj štali u oskudici, ne možemo ne primjetiti da mnogima i danas nedostaje i Bet-a i Lehem-a, i kruha svagdašnjeg i doma nad glavom”, pojasnio je nadbiskup. Radosna vijest božićnog događaja, kako je dalje istaknuo, u obitelji i za obitelj je najvažnija vijest, važnija i sudbonosnija od svih TV vijesti dana, godine, stoljeća i tisućljeća. “Toliki su i danas gladni, bez kruha, bez ljudskog dostojanstva, ugroženi u najosnovnijim i svakodnevnim životnim potrebama: otpušteni s posla, bez mogućnosti da osiguraju pristojan život sebi i svojoj obitelji. Ali i On dobro razumije vas. On, Betlehemsko dijete, mali Beskućnik, rodivši se u štali, postao je naš rod; On, postavši čovjekom, postao je naša rodbina; On, ušavši u naš život, tijelom i krvlju s nama povezan, postade naša sudbina, radost našega spasenja, novost života i nada naša”, ustvrdio je splitsko-makarski nadbiskup dodavši kako svojim rođenjem On želi biti dijete – osoba i član u obitelji, u kojoj želi rasti i odrastati. On, Dijete, budućnost života, istaknuo je dalje nadbiskup Barišić, želi nas osloboditi od tolikih naših opterećenosti, rastresenosti i površnosti, da nam srce bude otvoreno Istini koja spašava, Radosti koja osvjetljava nas i naše odnose u domu i Domovini. Govoreći o djeci nadbiskup je u pismu uputio pitanje zar nisu upravo ona naš život i budućnost, trajan ispit odraslima, osobito roditeljima. “Oče, majko, vi najbolje osjećate što znači za vašu djecu kad mogu računati s vama, kada se mogu osloniti u sigurnosti na vas oboje, otkriti se s radošću u očinskom liku kao i u majčinskom srcu, u dopuni vaših darova i iskustvu međusobnog darivanja”, poručio je nadbiskup ustvrdivši kako je žalosno i bolno za dijete iskusiti nedostatak ljubavi rastavljenih roditelja, koji često zbog sebičnosti raskidaju bračnu vezu čime ne samo oni nego i dijete ostaje obilježeno i hendikepirano za čitav život. “Bez prepoznavanja vrijednosti braka kao izvora ljubavi i života ni u obitelji ne može biti božićnog ozračja, nema odrastanja ‘do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove’ (Ef 4, 13), nema poštovanja dostojanstva osobe, nema izgradnje obitelji, Crkve i društva. Već vaš pogled na obiteljske jaslice, oče i majko, pogled na betlehemsko Dijete, naslućuje odgovore i ohrabrenja na zahtjevnom putu očinstva i majčinstva”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup. Mladima koji, kako kaže, pokušavaju u svom nezadovoljstvu, nesigurnosti, u bijegu od sebe i od odgovornosti pobjeći i sakriti se u tamu noći nadbiskup je poručio kako upravo njima, toj nemirnoj rijeci života, koji su budni u noći, njima prvima želi zasjati ono pravo Svjetlo koje ne zasljepljuje, nego “prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1,9). Kako je dalje u pismu istaknuo nadbiskup Barišić, problema i poteškoća nisu lišene ni male obitelji pa ni veća obitelj Domovina. “Proživljavamo gubitak osjećaja i sjećanja na darove prošlosti, pritisnuti smo vizijom mučne budućnosti. Živimo u vremenu izlomljenosti, usitnjenosti, izoliranosti i vrtimo se u krugu prikrivenoga straha. Sve je to društvena, ali i naša obiteljska svakodnevnica u kojoj se svatko pokušava na svoj način snaći. Kao da se više plašimo budućnosti, nego što je želimo”, napomenuo je nadbiskup dodavši kako je znak te bojazni i pad nataliteta, smanjenje broja duhovnih zvanja te neprepoznavanje smisla koji dolazi iz budućnosti, iz vječnosti. Osvrnuvši se na političke i socijalne poteškoće nadbiskup je napomenuo kako za mudre ljude roba, sredstva, tržište i kapital su važni, ali oni su svjesni da je najveće bogatstvo druge, duhovne, Božje vrste. Najveći kapital je Riječ Božja upućena nama, Riječ tijelom, osobom, čovjekom, postala i po tom se kapitalu valja ravnati. “Pitamo se kuda mi, naše obitelji, naše društvo, naša domovina Hrvatska, želimo ići? Putem trgovaca – tržišta? Putem mudraca – ideologija? Svakako, upućeni smo na Europu, ali ono što ona nudi (ponajprije robu, tržište, kapital i tehniku), i ono što ona uzima (a to je dio nacionalnog identiteta i udio u vlasti), valja promatrati samo kao sredstvo do pravoga cilja, kao pripomoć u ostvarenje čovjeka u njegovom dostojanstvu djeteta Božjega i člana solidarne ljudske zajednice”, zaključio je nadbiskup Barišić u svom božićnom pismu.