Sestrama i braći u Kristu – svima pozdrav i uskrsni blagoslov!

U četrnaestoj godini dvadesetprvog stoljeća evo nam (proljetne) svetkovine Uskrsa. Uz bujnost zelenila i dražesnih pupoljaka slavimo svetkovinu života! Slavimo pobjedu života nad smrću! Slavimo pobjednika Krista koji “slavno uskrsnu iz groba”, kako zanosno kazuje pjesma uskrsna. “Naš je usto Spasitelj iz groba – vesel’mo se, o, kršćani!” “Krasni svanuše nam dani!” U tom divnom ozračju svima vama, sestre i braćo, radosno nazivam i od srca rado želim obilnost uskrsne radosti!

Dok (vam) stižu uskrsne čestitke s najčešćim izrazom koji se svodi na dvije riječi “Sretan Uskrs!”, vašu bih pažnju želio svratiti upravo na riječ “sretan”. Dva puta u godini, mi kršćani jedan drugome osobitim naglaskom izričemo “sretno!” – o Božiću i Uskrsu, a ponekad i o (nečijem) imendanu ili (u zadnje vrijeme sve više) uz rođendan.

Sretno, sreća, što to znači? Što je to sreća? Postoji li neka “prodavaonica” u kojoj se ta “namirnica” može kupiti? Kolika joj je cijena? Kako se stiče, kako se izgubi; koliko traje, kako je zadržati što dulje? “Srećom zovemo sve što srećom zvati se može i premda prevareni često mi uvijek iznova tražimo nju”, kaže moderna duhovna pjesma. Naš nobelovac, Ivo Andrić, misli da je “čudno kako nam je malo potrebno da bismo bili sretni, a još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje”. Netko pokušava “dotaknuti” sreću govoreći da ona (sreća) uvelike ovisi o karakteru čovjekovu, pa su neki “rođeni pod sretnom zvijezdom” i uvijek se doimaju vrlo zadovoljnima i sretnima, dok drugi ne podnose prije podne “cijeli svijet, a poslije podne dva sela više” – nikako ne uspijevaju ni za sebe, a još manje za druge osigurati barem “minimum sreće”. Narodna mudrost je davno rekla: “Svaki raj (zemaljski) ima svoju zmiju!” I puno puta se dogodi, da živeći bezbrižno svoje ljudske dane, uljuljani u promjenjivu sreću, dođu dani kada bi se Jobovski reklo “ne mile mi se”. K tome, trajnost (ljudske) sreće nije nikome zajamčena i osigurana i ništa ljudskoga ne može trajno osigurati sretni ishod naših zemaljskih dana. Ponekad se čini da je rješenje u novcima, u zemaljskom bogatstvu… i kad bi sigurno sretni bili bogataši i bogatiji, onda bi na svijetu živio prilično veliki broj sretnika.

Drugi misle da je rješenje u časti-vlasti koju netko ima obnašajući neke “viđenije” službe. Ništa od toga! “Ne žesti se na onog koji ima sreće”, usputno upozorava Psalmist.(Ps 37,7) Povijest je prepuna baš suprotnih slučajeva: visoka služba, visoki položaj, a onda se stropošta, pa ili ga njegovi “podanici” objese, ubiju, ili – što je nešto “nježnije”, svoje starije godine “čuva” u zatvoru! Pa i tjelesni užici, misle neki da su izvor sreće. O, kako su se brojni kasno opametili! “Za jedan časak radosti – tisuću dana žalosti!”, veli pjesma. Tada preostaje s Jeremijom tužiti: “Oduzet je (moj) mir i ne znam što je sreća” (Tužaljke 3,17).

Sa starozavjetnim pjesnikom govorimo: “Mnogi govore: tko će nam pokazati sreću?”(Ps 4,7) Ujedno, poput starca Tobije htjeli bismo i sebi i svima oko sebe (ukoliko nismo sebični!) da nas “udari pečat” sreće: “Djeco, Bog nebeski neka vam udijeli sreću!”(Tob 10,11) Za ostvarenje istinske sreće, barem bismo, mi kršćani, trebali slijediti svetopisamsku pouku ne zaboravljajući da “opak srcem ne nalazi sreće…” (Izreka 17,20) i “Tko skriva svoje grijehe, nema sreće!” (Izreka 28,13). Zato je za otkrivanje sreće i njezino ostvarenje potrebno jasno uočavanje grijeha kao glavne zapreke istinskoj ljudskoj sreći i kako rješavati tu trajnu “zagonetku”!

Budimo jasni! Ako je grijeh izvor ne-sreće, a jest, treba se s time “obračunati”. Krist je ustanovio sakrament pomirenja ili svetu ispovijed. Krist, koji je došao na svijet – usrećiti čovjeka! Koji je sve što je govorio i činio usmjeravao na to. Dakako, na njegov način, u njegovom stilu. I ako smo, a nadam se da jesmo, u životu bilo kada osjetili “kako je dobar Gospodin”, kako je divan taj Njegov “izum” svete ispovijedi, i ako smo nakon dobre(!) svete ispovijedi osjetili koliko “smo laganiji”, kao da “letimo”, ako smo tako nešto osjetili i uz ovogodišnju uskrsnu svetu ispovijed, onda: čuvajmo to blago, koristimo to blago, ne gubimo s vida to blago! Tko to koristi “duša će mu u sreći počivati”(Ps 25,13) I “velika će biti sreća djece tvoje”.(Iz 54,13) To je Božja ponuda. To je božansko usrećivanje. To je osjetio veliki lutalac i tražitelj sreće, sveti Augustin, koji je napokon ustvrdio: “Nemirno je srce naše, Gospodine, dok ne otpočine u tebi!” Zato: sestre i braćo, budite sretni srećom mirne savjesti!

Sreća, ili je u nama i s nama, ili je nema! Sve materijalno ne može, i nikada neće moći zamijeniti ono što je duhovno. K tome, naša sreća neka bude u nastojanju da druge usrećimo, da druge učinimo sretnima! Time će se umnažati količina naše ljudsko-kršćanske sreće!

Ovog Uskrsa, “za sreću tvoju ja ću moliti Boga našega”(Ps 122,9). Molit ću, a moli i ti, da nam svima Gospodin podari sreću mirne savjesti! U tom duhu – bio svima sretan i blagoslovljen Uskrs u četrnaestoj godini dvadesetprvog stoljeća! Gospodin bio sa svima vama!

Pozdrav i blagoslov svima upućujem i želim, u Kristu vaš
biskup Slobodan Štambuk