Derventa, 11. 12. 2000. (IKA) – Pomoćni sarajevski biskup Pero Sudar pohodio je u nedjelju 10. prosinca Hrvate katolike u Derventi i predvodio misno slavlje u kapelici koja je uređena u župnoj kući u obnovi. Zajedno s biskupom Sudarom misu su slavili župnik Miro Bešlić, vicekancelar Vrhbosanske nadbiskupije Nikola Lovrić, plehanski gvardijan fra Ivan Ćurić, župnik iz župe Cer Josip Senjak i kapelan u župi Foča fra Ivan Marić. U misnom slavlju sudjelovalo je stotinjak vjernika koji su cijeli rat proveli u Derventi ili su se nakon rata vratili. U pozdravu je župnik Bešlić podsjetio da je tijekom rata u župi boravilo 80 katoličkih obitelji te da se 50 obitelji vratilo iz izbjeglištva.
U propovijedi je biskup Sudar protumačio vezu misnih čitanja i života onih koji vjeruju Kristu. “Božja riječ danas je poziv na radost i nadu, koje su utemeljene na Božjem obećanju. Prava radost i nada mogu biti utemeljene samo u Bogu, jer ljudskog temelja za to ne može ni biti”, rekao je . Ponovio je psalam “išli su, išli plačući, vraćaju se s pjesmom noseći snoplje svoje” te upitao: “Nije li ovo slika našeg života, nije li povratak jedna od naših najvećih želja kao naroda, Crkve i pojedinca? Što kršćanin danas na temelju te čežnje za povratkom, slobodom i obnovom i proročke vizije treba činiti? Odgovor je u obraćenju na kojega poziva Kristov preteča Ivan”.
Biskup se osvrnuo i na pitanja o svrhovitosti ustrajnosti i insistiranju na povratku u Bosnu, koja se često postavljaju. Prema biskupovim riječima, ako bi Crkva odustala od povratka bilo bi to bježanje s “duhovnoga” Božjeg bojišta, a Bog želi da u Bosni dobro pobijedi. Zato povratak, koliko god bio težak, naporan i mučan ima smisla, jer je riječ o onoj istoj borbi koju je Bog htio voditi postavši čovjekom. “Stoga nemaju pravo svi oni, pa i svećenici, koji misle kako nema smisla slati svećenike tamo odakle su ljudi protjerani. Po Božjem je nastojati da ih bude tamo odakle ih je zlo otjeralo, to je vizija proroka Baruha i poticaj današnje Riječi Božje”, poručio je biskup Sudar.
Privremenu kapelicu u župnom uredu biskup je nazvao duhovnom katedralom, a trud i nastojanja vjernika i svećenika u svrhu povratka zlatnim Božjim nitima kroz ljudsko zločinačko platno. Na kraju, uz zahvalnost na svemu što čine, okupljene vjernike i svećenike pozvao je na hrabrost i uvjerenje da će Bog sav trud stostruko vratiti, jer On se služi onima koje nitko ne uzima ozbiljno da bi gradio svoje kraljevstvo.