Zagreb, 6. 12. 2000. (IKA) – U nastavku znanstvenog skupa “Život i djelo Stjepana Zimmermanna” u utorak 5. prosinca u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Stjepan Kušar govorio je o temi “Zimmermannov spis: Otkud je naš svjesni život”. U bogatoj neobjavljenoj Zimmermannovoj ostavštini našla se u tiposkriptu studija “Otkuda je naš svjesni život”. U prvom dijelu – protiv fiziologizma, senzualizma i “psihizma” – autor zastupa intelektualizam, prema kojemu mišljenje nije tek asocijativna kombinacija senzitivnih elemenata, nego heterogeno svjesno doživljavanje, bitno različito od senzitivnog znanja. Željko Pavić nastojao je iznijeti na vidjelo mogući utjecaj Jaspesova egzistencijalizma na konačno zaokruživanje neoskolastičke pozicije Stjepana Zimmermanna. Pritom je želio ukazati i na bitne postavke u Jaspersovoj filozofiji koje su za njega bile neprihvatljive. Predavač je želio pokušati izvršiti rekonstrukciju mogućih Jaspersovih odgovora na Zimmermannove prigovore, budući da se zgodimice uočuje Zimmermannova jednostranost u prosudbi i branjenje vlastite pozicije po svaku cijenu. Nikola Stanković održao je predavanje “A contingentia mundi kod S. Zimmermanna i I. Kanta”. U svom je izlaganju govorio o Kantovim trima vrstama dokaza “iz spekulativnog uma” za opstojnost Božju. Pri tome je istaknuo kako Zimmermann želi pokazati da se pojam i princip kauzaliteta može drukčije razumjeti nego li je to učinio Kant. Zimmermann naime govori o objektivnoj kauzalnoj svezi i s toga o mogućnosti da se a contingentia mundi zaključi na nužnu Božju egzistenciju. Ivica Martinović govorio je o socijalnoj filozofiji Stjepana Zimmermanna i Dominika Barača za prijelomnice Drugog svjetskog rata. Prema njegovim riječima dva su profesora filozofije gradila socijalnu filozofiju na istom temelju: za čovjeka, a protiv kolektivizma i totalitarizma koji poprima različite povijesne likove. O Kusićevoj recepciji Zimmermannove filozofije govorila je Stana Pavić. Kusićeva opsežna habilitacijska radnja “Stjepan Zimmermann kao filozof” iscrpno prikazuje Zimmermannov filozofski interes koji se kretao od noetike, metafizike, psihologije i logike do problema filozofije života te pitanja o razumijevanju postojanja Boga.