Zagreb, 4. 12. 2000. (IKA) – Mons. ddr. Marijan Valković, umirovljeni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iznenada je preminuo u 74. godini života u bolnici Sv. Duh u Zagrebu u nedjelju 3. prosinca u 11 sati.
Prof. Valković poznat je i priznat teolog moralist, zauzeti znanstvenik i erudit jedinstvene naobrazbe čija je smrt gubitak za našu teološku misao, za cjelokupnu društvenu javnost u kojoj je posebice djelovao na socijalnom području, ali i za njegovu rodnu Krčku biskupiju.
Marijan Valković rođen je 26. studenoga 1927. u Vrbniku na otoku Krku. Osnovnu školu pohađao je u Vrbniku, a gimnaziju u Krku, Rijeci, Vidmu/Udine i Pazinu gdje je g. 1948. položio ispit zrelosti na Klasičnoj gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Teologiju završava na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1954. godine. Nakon četiri i pol godine upravljanja župom Poljica na otoku Krku g. 1960. odlazi na specijalizaciju u Rim. Upisao se na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je 1964. postigao doktorat iz teologije disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod njemačkog teologa iz 19. stoljeća Matthiasa Josefa Scheebena. Dok je radio na disertaciji upisao je dvogodišnji postdiplomski studij moralne i pastoralne teologije na “Academia Alfonsiana” pri Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je nakon doktorata iz teologije 1965. godine postigao diplomu “expertus in theologia morali” koja je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao “diploma doktorata teoloških znanosti u specijalizaciji moralne teologije”.
Po završetku studija predavao je dogmatiku i povijest filozofije te moralnu teologiju i katehetiku na Visokoj Bogoslovnoj školi u Zadru. Kada su u Rijeci g. 1966. ponovno otvoreni Bogoslovno sjemenište i Visoka bogoslovna škola imenovan je profesorom moralne teologije i društvenog nauka Crkve te rektorom sjemeništa. Godine 1974. prihvaća poziv Vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da preuzme predavanja na katedri moralne teologije na Fakultetu u Zagrebu. Ubrzo je imenovan docentom, a iduće godine i predstojnikom katedre moralne teologije. Dekretom Velikog kancelara od 16. studenoga 1992. potvrđen je njegov izbor za redovnog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Niz godina predavao je moralnu teologiju i na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu.
Umirovljen je 30. rujna 1997. godine, no i nakon umirovljenja nastavio je predavati kao honorarni nastavnik u pastoralnoj godini i na postdiplomskom studiju KBF-a.
Mons. ddr. Marijan Valković bio je član više vijeća BK, teološkog društva “Kršćanska sadašnjost”, Međunarodnog interkonfesionalnog društva “Societas Ethica” te Europskoga teološkog društva. Sudjelovao je u radu Katoličkih teologa moralista i socijalnih etičara njemačkoga jezičnog područja, a bio je i član radne zajednice austrijskih socijalnih etičara. Držao je brojna stručna predavanja svećenicima u domovini i inozemstvu, teolozima, liječnicima i ostalim intelektualcima, studentima i bračnim parovima i redovnicama. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu te u permanentnom obrazovanju mladih svećenika i teologa Zagrebačke nadbiskupije i Riječke metropolije.
Bio je gost-profesor na teološkim fakultetima u Beču, Grazu i Mainzu.
Sudjelovao je redovito u pastoralnom radu župe sv. Blaž u Zagrebu. Bio je kanonik Krčke biskupije. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je g. 1994. počasnim crkvenim naslovom kućnog “kapelana” (monsignore) a g. 1998. odlikovan je “Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića” za znanost.
Uredio je, redigirao, dopunio i dijelom preveo djela “Kristov zakon” B. Häringa, “Socijalni dokumenti Crkve: Sto godina katoličkog socijalnog nauka” te “Za budućnost u solidarnosti i pravdi”, a autor je i niza članaka teološkoga, moralnog i etičkog sadržaja objavljenih u domaćim i stranim znanstvenim časopisima.