Kotor, 3. 12. 2000. (IKA) – Svečani blagoslov i misu u obnovljenoj kotorskoj prvostolnici predvodio je 2. prosinca zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Beogradu Eugeniom Sbarbarom, biskupima Splitsko-makarske metropolije, ostalim biskupima iz naše zemlje, biskupima Biskupske konferencije Jugoslavije te ostalim svećenicima. Slavlje je započelo svečanim ophodom iz crkve Sv. Marije Koleđate u katedralu u kojem se nosio katedralni moćnik. Na početku mise domaći biskup Ilija Janjić pozdravljajući nazočne vjernike, predstavnike Srpske pravoslavne crkve, posebice mitropolitu crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, predstavnike hrvatske i crnogorske državne vlasti izrazio je radost što se ispunila njegova želja od biskupskog ređenja, a to je da se na Veliki jubilej otvore vrata kotorske katedrale. Osvrnuo se na tešku povijest kotorske katedrale i velika oštećenja koja je ta katedrala pretrpjela. Nakon 14 godina obnove u kojoj su sudjelovale državne institucije Crne Gore i Kotorska biskupija, katedrali Sv. Tripuna vraćen je stari sjaj i ljepota.
Kotorskoj je Crkvi papa Ivan Pavao II, udjeljujući apostolski blagoslov, poručio da joj taj događaj bude nov poticaj stalnome rastu u vjeri. Čestitke Kotorskoj biskupiji izrekao je i nuncij Sbarbaro. “Ova katedrala govori o povijesti vaših predaka. Ovom obnovom učinili ste ono što kršćani uvijek imaju potrebu činiti, posvijestili ste si vlastitu tradiciju i naslijeđe, ali vi gledate budućnost i tako ovu crkvu činite još ljepšom. Pokazali ste da vam je vjera živa. Želimo da kršćanstvo ne bude samo sjećanje nego život, duh, energija za naše vrijeme”, rekao je nadbiskup Sbarbaro.
Govoreći o važnosti katedrale koja je sveti hram u kojem se kršćani okupljaju na molitvu a posebice na svetu misu, nadbiskup Bozanić u svojoj je propovijedi rekao da je upravo “euharistija sredstvo i snaga kojom se postiže tako željeni mir, pravednost i zajedništvo”. Osvrćući se na kotorsko slavlje mons. Bozanić je istaknuo: “Žitelji ovoga mediteranskog grada i Bokeljskog zaljeva imaju duboki osjećaj za vidike i obzore. Pučine plavoga mora omogućavale su bokeljskim moreplovcima širiti obzore novih spoznaja, prijateljstva i zajedništva. Kotor je svjetlom Evanđelja i snagom Kristovih sakramenata, a pod zaštitom svetog Tripuna, mučenika s Istoka, stoljećima gradio kršćansku uljudbu koja zrači širinom, zajedništvom, međusobnim poštivanjem i prihvaćanjem drugoga. Ovdje se na osobit način doživljava širina kršćanstva i Mediterana. Ovdje su se stoljećima susretali kršćani katoličke vjere i kršćani pravoslavne vjere. Ovdje povijest govori o međusobnom poštivanju, uvažavanju i o zajedničkom slavlju blagdana. S kotorskog kraja dobro bi bilo u širu regiju uputiti poziv za proširenje ljudskih, vjerskih i kršćanskih vidika i za otvaranje novim obzorima. Kako ući u treće tisućljeće kršćanstva, ako se drugoga zato što pripada drugoj vjeri ili narodu doživljava kao neprijatelja; ili ako smeta blizina, susjedstvo i vlasništvo onoga koji ne pripada mojoj skupini; ili ako se podcjenjuju, izruguju i potiskuju običaji i ponašanje pripadnika drugih zajednica? Ovaj zaljev svetaca kojima se ponosi Katolička crkva i hrvatski narod je škola, izazov i poziv mnogima na pragu trećeg tisućljeća. Ovdje svjedoče i na osobit način kod Boga zagovaraju: bl. Gracija iz Mula, bl. Hozana, Službenica Božja Ana Marija Marović, utemeljiteljica Družbe zadovoljštine Srca Isusova i Srca Marijina, a posebice sv. Leopold…”, rekao je nadbiskup Bozanić.
Na kraju propovijedi zagrebački nadbiskup zaželio je da “ovo slavlje ojača katoličku zajednicu Kotorske biskupije, jer je njezino povijesno iskustvo i sadašnje svjedočanstvo života potrebno ovome Gradu, ovome zaljevu i ovoj Republici”. “Ova katedrala je znak Crkve koja nas je rodila u vjeri i koja je oplemenila naše srce svjetlom Riječi, oproštenjem Božjeg milosrđa i snagom kruha života”, zaključio je nadbiskup Bozanić. Nakon mise Bokeljska mornarica izvela je kolo u čast svetog Tripuna.