Sarajevo, 27. 11. 2000. (IKA/KTA) – Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski i srpskopravoslavna Metropolija dabrobosanska priredili su u subotu 25. i nedjelju 26. studenoga u Sarajevu zajedničku proslavu dvijetisućite obljetnice kršćanstva. Proslava je u subotu održana u pravoslavnoj sabornoj crkvi, a u nedjelju u katoličkoj katedrali u Sarajevu.
Na proslavi u pravoslavnoj sabornoj crkvi 25. studenoga sudjelovali su, među ostalima, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, metropolit dabrobosanski Nikolaj, katolički teolog dr. Niko Ikić, Hor bogoslovije Sveta Tri Jerarha i zborovi bogoslova Vrhbosanske i Franjevačke teologije.
Mnoštvo okupljenih uzvanika najprije je pjesmom pozdravio Hor Bogoslovije sveta Tri Jerarha nakon čega su pozdravnu riječ uputili metropolit Nikolaj, a potom kardinal Puljić. “Uz Božju milost, dvije tisućita godina od utjelovljenja Riječi biti će #!povoljno vrijeme#!, godina milosti za ekumenski pokret. U duhu starozavjetnih jubileja, ovo nam je providnosno vrijeme da se obratimo Gospodinu te zamolimo oproštenje za rane koje su članovi Crkve jedni drugima nanosili godinama. Ovo je vrijeme kada Duha istine trebamo moliti da pomogne našim Crkvama i crkvenim zajednicama da vode sve dublji teološki dijalog koji će nam omogućiti da rastemo u poznavanju istine i dospijemo do punine zajedništva u tijelu Kristovu. Tada će naš dijalog od razmjene misli postati razmjena darova, a to je autentičnije dioništvo na ljubavi koju Duh ulijeva u naša srca”. Nakon recitacije pjesme Jovana Dučića i nastupa Zbora franjevačkih bogoslova dr. Ikić održao je prigodnu propovijed pod naslovom Put ekumenskog dijaloga u BiH, ističući da ekumenizam nije privjesak Crkve, nego njezina bit. Prije završne riječi metropolita Nikolaja, Veliki bogoslovski zbor Vrhbosanske bogoslovije otpjevao je dvije skladbe.
Drugi dan zajedničke proslave katolika i dvijetisućite obljetnice kršćanstva proslavljen je 26. studenoga u sarajevskoj katedrali. Svečanost je započela izvedbom skladbe “Ave, verum corpus” Katedralnog mješovitog zbora “Josip Stadler”. Riječ pozdrava okupljenim biskupima, svećenicima, i vjernicima obiju Crkava te političkim dužnosnicima, uputio je kardinal Puljić ističući: “Temeljni razlog našeg okupljanja jest osoba, i to živa osoba, Isus Krist, Sin Božji. Najveći ljubitelj čovjeka koji je hodio ovom suznom dolinom jest Isus Krist. To je bio jedini način da se ranjena ljudska narav ponovno neraskidivo uveže s naravi Božanskom”. Osvrćući se na dokumente II. vatikanskog koncila koji govore o radosti i nadi kardinal je istaknuo: “Radost i nada, te dvije vrline tako potrebne svakom čovjeku, a posebno tisućama ljudi koji se ne mogu vratiti u svoje domove i ne mogu naći posao za koji bi bili dolično plaćeni, koji ne mogu redovito primati zaslužene mirovine, koji ne mogu sebi i svojoj djeci osigurati neophodne liječenje, koji se ne mogu utješiti radi gubitka drage osobe, koji ne vide smisao života, koji ne mogu biti ono što jesu po svom etničkom, vjerskom i kulturnom identitetu. Za sve ove i tolike koje nisam spomenuo želimo moliti u ovoj katedrali Srca Isusova”.
Nakon kardinalove pozdravne riječi, nazočne je pozdravio i metropolit Nikolaj. “Kada je čovjeku Bog magnet, lako mu se dignuti iznad grijeha i smrti, istaknuo je metropolit, pozivajući okupljene na ostvarivanje života kao Božje djece u životu bez grijeha. Propovijed je održao pravoslavni teolog dr. Dimitrije Kalezić, govoreći o povijesti kao planskom razvoju upravljanom Božjom mudrošću, koja ne mora, a često i ne može biti jasna čovjeku koji svijet promatra iz perspektive sudionika u zbivanjima.