Split, 2. 11. 2000. (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, na splitskom groblju Lovrinac, euharistijsko slavlje u kojem je sudjelovalo mnoštvo vjernika, zajedno s tridesetak svećenika iz svih splitskih župa. U svojoj propovijedi nadbiskup Barišić povezao je odlazak vjernika na periferiju grada, gdje se nalazi splitsko groblje, tvrdeći, da je upravo tamo na periferiji, središte života i međusobne povezanosti, jer tamo zaboravljamo ono što je periferno i koncentriramo se na ono što je trajno, neprolazno, središnje u samom životu. Danas na groblju smo “povezani s onima koji su izgubili pupčanu vrpcu s ovim životom, poput djeteta koje se rađa i gubi pupčanu vrpcu s utrobom svoje majke izlazeći na život. Tako osjećamo i doživljavamo, da i oni koju su izišli, koji su izgubili pupčanu vrpcu s ovom realnošću, s vremenom i prostorom, predajući svoja tijela utrobi zemlje, rodili su se na jedan drugi život, oslobođeni svih spona, koje su ih sputavale i ograničavale da prijeđu u novu i sadržajniju stvarnost”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Naši dragi pokojnici su za nas dali, žrtvovali svoj život, te stoga vjernici dolaze na njihove grobove, gotovo obredno, s molitvom, cvijećem i svijećama, rekao splitsko-makarski nadbiskup dodajući kako su i njihova žrtva života, i naše molitve, cvijeće i svijeće pronalaze svoju sintezu u Kristovoj žrtvi ljubavi koju prikazujemo na oltaru, na kojega odlažemo svoje molitve, kao i cvijeće i svijeće. Euharistijska žrtva je, stoga, privilegirano mjesto susreta s onima koji otiđoše prije nas u puninu života. U ovoj središnjoj tajni naše vjere se susrećemo s uskrslim Kristom, našim Središtem, te ga poslije nosimo i unosimo u središte našega života, obitelji i društva. Nakon mise, nadbiskup Barišić izmolio je molitvu odrješenja za sve vjerne mrtve kod središnjeg križa na groblju.