Solin, 23. 10. 2000. (IKA) – Euharistijski kongres Splitsko-makarske nadbiskupije pod geslom “Isus Krist – kruh za život svijeta” održan je 22. listopada na Gospinu otoku u Solinu. Kongres, na kojem su sudjelovali vjernici iz svih 186 župa te nadbiskupije, započeo je svečanim ophodom. Misno slavlje prevodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, zajedno s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giulijem Einaudijem, umirovljenim nadbiskupima dr. Franom Franićem i Antom Jurićem, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, dubrovačkim dr. Želimirom Puljićem, hvarskim Slobodanom Štambukom, šibenskim Antom Ivasom, vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, te mnogobrojnim svećenicima. U svome je pozdravu nuncij prenio pozdrave i blagoslov Svetoga Oca, koji je na taj dan prije 22 godine svečano započeo svoju službu vrhovnog pastira Crkve. Sveti Otac ističe da “duboko u srcu čuva predivne uspomene i dojmove sa svoga hodočašća u solinsko prasvetište, u koje je Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta povjerio sadašnjost i budućnost svega hrvatskog naroda” sa žarkom željom da taj skup još više učvrsti vjeru, ojača ufanje i poveća ljubav svih sudionika i svih vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije, kako bi u zoru trećeg tisućljeća ustrajno i odvažno svi zajedno nastavili pružati evanđeosko svjedočanstvo i graditi građansko društvo prožeto vrijednostima koje trajno ostaju i nikada ne prolaze.
U propovijedi je nadbiskup Barišić istaknuo da evanđelje svjedoči, kako je Isus, vidjevši narod koji ga je cijeli dan slušao, rekao: “Žao mi je naroda”, “gladni su”. Nadbiskup je upozorio kako su mnogi u Hrvatskoj i u svijetu gladni kruha svagdašnjega, jer su toliki bez posla, rada i zarade, te bez krova nad glavom. “Ne samo da su gladni kruha, nego, često zbog našeg ignoriranja, kratkovidnosti, nebrige, u svojoj duši osjećaju još jednu, ako ne i veću glad, glad za pažnjom, uvažavanjem, priznanjem, dostojanstvom, glad za pravednošću, poštenjem, blizinom čovjeka, glad otvorenosti ruke i srca čovjekova. Gladan je, ne onaj daleki i nepoznati s televizijskog ekrana, nego naš bližnji. Jedna i druga glad su duboke i teške rane na tijelu i duši čovjeka i čovječanstva. Plod je to i naše sebičnosti i nemarnosti, slabe motiviranosti i organiziranosti, osobne i društvene”, rekao je u propovijedi nadbiskup Barišić, dodajući kako ljudi često misle kako je dovoljno riješiti novčano i materijalno stanje da bi se utažila ta glad. “Gdje je u središtu roba, tu čovjek postaje doista robom i robom. Tu se olako trguje vrednotama, rasprodaje se ponos i identitet, gubi se svijest samo da se najedemo, tržišnog, trgovačkog i kupovnog kruha, miješena i pečena po standardu i receptu centara moći i interesa, a ne po mjeri dostojanstva koje Bog dade čovjeku”, istaknuo je propovjednik.
Nadbiskup Barišić dodao je kako se događa da se stvaraju napetosti, osude, kidanje udova društvenoga i nacionalnog bića. “Dolazi se i ostaje se na razini gdje je najviši domet legalizam, a česta riječ #!procesuiranje#!. Razina humanizma, a još više kršćanstva ostaje nepoznata. Kao što ljudsko tijelo može funkcionirati samo ako skladno djeluju svi organi, tako isto i društvo možemo vidjeti kao jedno tijelo, jednu skladnost različitih i svih udova. Zar se može reći i što bi to moglo značiti: #!Sad je #!njihovo#! vrijeme, doći će i naše vrijeme#!? Zar nije opasno za čovjeka živjeti u takvom #!našem#!, kao i #!njihovom#! vremenu? Nije li to dijeljenje društvenog tijela, nacionalnog bića, amputiranje onih nepodobnih za koje bi još trebalo nastaviti proces čišćenja, nije li to raslojavanje na klase, ideologije, na #!naše#! podobne i moralne i na #!njihove#! nepodobne i kriminalce? U takvim okolnostima glad se širi, a mogu se lako dogoditi krupniji i nepovoljniji lomovi unutar nacionalnog bića: gubi se memorija i povijesno sjećanje, a narod i društvo bez svijesti, identiteta, pamćenja, postaje gladna masa u magli bez cilja. Tko nema memorije, nema ni budućnosti, a gladan je i u sadašnjosti…”, istaknuo je nadbiskup u propovijedi, posvjedočivši kako iz Euharistije izvire kultura života koja prihvaća i poštuje svakog čovjeka u njegovoj cjelovitosti i dostojanstvu osobe, te kultura zajedništva, prijateljstva i saveza među ljudima.
“Kruh i vino dar neba, ali i plod ruku čovječjih, uključeni su u otajstvo euharistijskog kruha života, ali i kruh su svagdašnji moga bližnjega i hrana njegove svakodnevne egzistencije. Zar ovaj isti kruh može imati različite kriterije, podjele, interese u našim institucijama, organizacijama, poduzećima? Zar ovaj kruh ljubavi može postati kruh mržnje, sebičnosti, nepravde? Zar je naše prikazanje Bogu iskreno ako se preko kruha nepravedno odnosimo prema bližnjemu? Zar se može u našim odnosima, raspodjeli i podjeli kruha svagdašnjega, vidjeti neka druga i različita dimenzija od one liturgijske, u kojoj se On, kruh za život svijeta, daruje potpuno za sve narode i svakog čovjeka”, rekao je propovjednik, nastavivši: “Promatrajući ova dva modela pitamo se kuda nas vodi naša ekonomija i koje su naše perspektive u današnjoj ekonomskoj situaciji? S našom ekonomijom želimo ići i ući u WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju). Euharistijska perspektiva nas poziva ići i ući dalje od WTO-a, ići i ući u budućnost života, hranjeni kruhom živim za život svijeta. To znači, ne ući tek u europske ili atlantske integracije, nego u integracije vječnosti. Naša Hrvatska u svojoj perspektivi želi postati još više turistička zemlja. Turizam vidimo kao bitnu odrednicu našega gospodarstva. Može to zvučati iznenađujuće, ali je istinito. Bez Euharistije mi to ne možemo postići. Očekujemo i primamo druge, goste, a sami nismo dobri gosti. Ukoliko smo slabi gosti kod pravoga Domaćina na nedjeljnoj misi za euharistijskim stolom, ne možemo biti ni dobri gosti, ni dobri domaćini drugima. Usprkos obilju tako stečenoga kruhu, ostat ćemo gladni i prazni. U ovu lijepu našu turističku zemlju se davno utjelovio On. Ne kao turist, gost, već kao Emanuel – Bog s nama, da nas poslužuje i nauči posluživati kruhom koji život znači. Nije li upravo Euharistija temelj, izvor, put, mogućnost i ostvarenje globalizacije, ali one prave cjelovite, potpune i jedine za život i budućnost svijeta. Jer, ova tržišna i ekonomska globalizacija, premalo je globalna, da bi se mogla zvati globalizacijom. Ona je više parcijalni, isključivi, fragmentarni, površni, pa time i opasni globalizam. Euharistija, geneza novoga stvaranja, izvor je i vrhunac novoga života. Vrhunac, jer veće geste i dara ljubavi od Kristova nema. Izvor, jer iz nje izvire takva rijeka života koja može rađati i natapati tolike i sve oblike novoga života”.
Na kraju misnog slavlja bio je ophod i blagoslov s Presvetim. Pjevanje je vodio Veliki pjevački zbor Euharistijskog kongresa s oko 600 pjevača, sastavljen od 20 zborova iz cijele nadbiskupije, pod vodstvom mo. don Šime Marovića i fra Stipice Grgata, a za orguljama je bila s. Mirta Škopljanac-Mačina. Slavlje je tumačio mons. dr. Ante Mateljan.
Proslava posljednjega našeg biskupijskog Euharistijskog kongresa, započela je bdjenjem za mladež na Gospinu otoku u Solinu. Nakon Službe svjetla, uz upaljene baklje, koje su označavale 20 stoljeća kršćanstva i 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata, mladi su vjernici iznosili najvažnije događaje u svakom stoljeću te svoja svjedočanstva vjere. Središnje slavlje Splitsko-makarske nadbiskupije održano je u Solinu, jer je tu kolijevka, izvor i središte hrvatske vjerske, nacionalne povijesti, europske kršćanske kulturne pripadnosti. Solin je mjesto gdje se hrvatski narod prvi put susreo s Isusom Kristom, te je stoga najprikladnije mjesto za proslavu jubileja 2000 godina Kristova utjelovljenja i prisutnosti među ljudima.