Zagreb, 15. 10. 2000. (IKA) – Katoličko društvo djetića u Zagrebu priredilo je u petak 13. listopada i u subotu 14. listopada seminar “Socijalna briga društva i Crkve za obrazovanje i osposobljavanje mladeži s posebnim potrebama za životna zvanja i zanimanja kao i za zapošljavanje iste mladeži” u dvorani Tribine grada Zagreba. Pozdravne riječi uime sponzora seminara zaklade Hanns Seidel Stiftung uputila je ravnateljica Angela barunica Adamovich istaknuvši, među ostalim, kako je mladima teško izboriti mjesto u društvo, a posebice mladima s posebnim potrebama. Predsjednik upravnog odbora Šimun Pavlović ustvrdio je kako su ciljevi Katoličkog društva djetića i Kolpinškog djela odgoj, obrazovanje i kršćansko uzrastanje hrvatske mladeži, obrazovanje i zapošljavanje mladeži s posebnim potrebama, proučavanje i širenje istine o socijalnom nauku Katoličke crkve, izgradnja civilnoga društva na načelima istine i pravde, međuljudska suradnja na načelima Evanđelja te širenje istine o kršćanskoj, povijesnoj i kulturnoj baštini hrvatskog naroda među narodima svjetskog kolpinškog pokreta. Prof. dr. Stjepan Baloban govorio je o crkvenim prilikama i socijalnoj brizi Crkve za mladež s posebnim potrebama. Prema njegovim riječima Crkva na tom području djeluje preko svećenika koji se često susreću s mladima s posebnim potrebama, no mnogi nisu dovoljno educirani i stoga su potrebni seminari. Osim toga, vjernici laici trebaju biti nositelji akcija koje Crkva u svojim dokumentima naznačuje. Zaključio je kako je skrb za mladež s posebnim potrebama neizvediva bez aktivnog sudjelovanja vjernika u dobrovoljnom radu. O socijalnim prilikama, uvjetima života i životnim problemima mladeži s posebnim potrebama govorio je prof. dr. Stipe Tadić. Istaknuo je kako svi imaju pravo živjeti u zajednici i svima treba dopustiti da rastu i razvijaju se u svojoj okolini, osim socijalno patoloških i destruktivnih osoba. “Djeci s posebnim potrebama valjalo bi omogućiti da pohađaju lokalnu školu, pa makar i postojale teškoće (rješive) u socijalnoj integraciji te da rastu s drugom djecom. Ljudi koji žive u svojoj zajednici rastu i zajedno s njom i s njima dijele radosti, uspjehe i neuspjehe svakodnevnog života. Ono što duboko pogađa, ranjava i tišti osobe s posebnim potrebama su različite neprimjerene etikete, naljepnice, diskvalifikacije”, zaključio je. Načelnica Odjela za osobe s posebnim potrebama u Državnom zavodu za zaštitu materinstva, obitelji i mladeži prof. Vesna Mihanović upoznala je nazočne s Nacionalnim programom za poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom te se osvrnula na mogućnost njihova zapošljavanja. Veliki su problemi u zapošljavanju osoba s invaliditetom, jer nemaju prednost pri zapošljavanju, za poslodavce nisu predviđene porezne olakšice za zapošljavanje takvih osoba kao ni poticajna sredstva za njihovo zapošljavanje te vrlo malo prilagođenih radnih mjesta. O pravnoj i socijalnoj poziciji mladeži s posebnim potrebama i stvarnim mogućnostima stjecanja zvanja, zanimanja i zapošljavanja u hrvatskom društvu govorio je stručni djelatnik Ministarstva rada i socijalne skrbi dipl. iur. Marijan Pokrajčić. Govoreći o pravima iz socijalne skrbi koje mogu ostvariti osobe s posebnim potrebama ustvrdio je kako su to pravo na doplatak za pomoć i njegu, pravo na osobnu invalidninu, pravo na osposobljavanje na samostalni život i rad te pravo na skrb izvan vlastite obitelji. Roditelji teže hendikepiranog djeteta imaju pravo na dopust do 7. godine djetetova života te rad s polovicom punoga radnog vremena. U Hrvatskoj trenutno postoje 24 ustanove za zbrinjavanje osoba s posebnim potrebama, od toga se u tri zbrinjavanju odrasle osobe. Djelatnik Ministarstva prosvjete i športa prof. def. Pero Pažin govorio je o mladeži s posebnim potrebama kao Božjem znaku u svijetu. Seminar je završio misom koju je predvodio duhovni savjetnik don Andrija Vrane.