Dubrovnik, 9. 10. 2000. (IKA) – Euharistijski kongres Dubrovačke biskupije održan je u nedjelju 8. listopada ispred dubrovačke katedrale. Svečano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, biskupima šibenskim Antom Ivasom i hvarsko-bračko-viškim Slobodanom Štambukom te više dijecezanskih i redovničkih svećenika. Na kongresu se unatoč oblačnome i kišnom vremenu okupilo više tisuća hodočasnika iz cijele Dubrovačke biskupije, a nazočni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.
Govoreći u propovijedi o povijesti spasenja, biskup Puljić je istaknuo: “Povijest spasenja, naime, nalazi u Isusu Kristu svoj vrhunac i posljednji smisao. Isus je istinska novost. On nadilazi svako iščekivanje čovječanstva. On će takav ostati za sve vjekove. Ovim Euharistijskim kongresom ispovijedamo vjeru stoljeća, našu vjeru u Isusovu stvarnu nazočnost pod prilikama kruha i vina. Vjerujemo da je on u Euharistiji istinito (vere) prisutan u svome božanstvu i čovještvu. Vjerujemo da je on stvarno (realiter), a ne samo figurativno prisutan svojim ljudskim i proslavljenim tijelom (#!ovo je tijelo moje#!). Vjerujemo da je on tu u biti prisutan (substantialiter), jer se ne zbiva promjena u njemu, već u kruhu i vinu”. Pri tome biskup Puljić ističe kako je Crkva ljubomorno čuvala i branila predragocjeni dar Euharistije koja je središte i vrhunac kršćanskog života. Govoreći o “kruhu života”, dubrovački je biskup istaknuo kako jelo koje prolazi i jelo što ostaje za život vječni predstavljaju dva oprečna sustava, dva mentaliteta, dvije životne filozofije: “Među njima je velika provalija i jasno razgraničenje. To su dva kraljevstva: ovoga i onog svijeta, vidljivo i nevidljivo, carstvo materije i duha, vjere i nevjere, prolaznosti i vječnosti. Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Očima vjere shvaćamo i prihvaćamo da je prava sreća u onome što ne prolazi, u duhu, u istini, u plemenitosti, u Bogu, u vjeri i nadi. U uskrsnuću i besmrtnosti. Stoga vjernik gleda u prvome redu na ono što ne prolazi. Na ono što ne može ostarjeti i propasti. Bog je jedini neprolazni i vječni. On i nas po Euharistiji čini dionicima svoje vječnosti”. Nadalje, biskup Puljić je govorio o značenju Euharistije i Kristovoj neizmjernoj ljubavi prema svakome čovjeku: “Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti. Stoga će mu doći svatko tko ga voli i treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme. Da dobije njegov blagoslov. Da mu preporuči sebe i svoje Crkvu i Domovinu. Grešnike i patnike. Svećenike, đake, putnike i težake. Ali, i da zahvali za udijeljene milosti i darove. U našim je, dakle, rukama hoćemo li doći euharistijskom Isusu koji je ostao među nama da bude naša duhovna hrana, jamstvo uskrsnuća, zalog vječnog života, utjeha i pomoć u svakoj nevolji. Euharistijski Krist jest središte naše vjere i našega kršćanskog života”. Na kraju propovijedi biskup Puljić je istaknuo kako Euharistijskim kongresom Dubrovačka biskupija ispovijeda vjeru svojih otaca. “Vjerujemo Ocu nebeskom koji nas je iz ništa pozvao na život i vodi očinsku brigu o nama. Vjerujemo njegovom Sinu Isusu Kristu, koji nas je na Kalvariji otkupio svojom predragocjenom krvlju. On je ostao među nama i poziva nas da se hranimo Tijelom njegovim. Vjerujemo u Duha, Gospodina i Životvorca koji po nama želi donijeti svijetu Radosnu vijest objavljene vjere, ufanja i ljubavi. Vjerujemo i ljubimo njegovu Crkvu koja je otajstvo i sakrament spasenja. Odričemo se crnila i pesimizma koji nam se i u ovim danima nesigurnosti nameće i nudi. Obećavamo ostati trajno povezani s Kristom i njegovom Crkvom. Želimo kao Božja obitelj svjedočiti vrijednost molitve i sakramentalnog života u duhu onoga gesla iz Nina: Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu. Ispunjeni smo milošću i sigurnošću da #!sve možemo u Onome koji nas jača!#!”, poručio je na kraju propovijedi biskup Puljić.
Svečani ophod, nakon mise, krenuo je Stradunom do Onofrijeve Velike fontane i nazad. Kako je prije ophoda upozorio mr. Andrija Kopilović, svećenik iz Subotice i jedan od predavača u tjednu priprave Euharistijskog kongresa, “ophod je čin vjere u kojemu ispovijedamo istinu da smo Crkva na putu prema Očevoj kući i da na tome putu nismo sami nego je s nama Krist”. Na misi je pjevanje predvodio katedralni zbor pod ravnanjem prof. Margit Cetinić i zbor župe Sv. Križa iz Gruža pod ravnanjem prof. Marije Brčić. Euharistijski kongres završio je s blagoslovom s Presvetim i jubilejskim oprostom.