Split, 3. 10. 2000. (IKA) – Na početku akademske godine na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, 2. listopada, veliki kancelar KBF-a, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, predvodio je svečano bogoslužje, zajedno s nadbiskupom u miru Antom Jurićem, šibenskim biskupom Antom Ivasom, profesorima i sjemenišnim odgojiteljima, u kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa. Posebno je pozdravio studente i studentice koji su tom akademskom godinom započeli svoj teološki i katehetski studij, te govoreći uz blagdan anđela čuvara istaknuo: “Ne samo Izraelce na svom putu vode anđeli, koji nisu samo građani prošlosti, već oni su nadasve građani budućnosti. Kao da i današnje vrijeme, čovjek i čovječanstvo osjeća svoji izgubljenost, dezorijentaciju, besciljnost, zalaz bez ulaska, te nije slučajno da su upravo najpoznatiji umjetnici, glazbenici, režiseri, pisci, ovoga stoljeća imali anđele kao čestu temu svoga nadahnuća. Zbog toga se čini da je današnje vrijeme, vrijeme za anđele. A svi smo na putu, a cilj je nepoznat. Ipak nam je poznat preko Onoga koji želi ići pred nama i pratiti nas na tom putu, čuvati da možemo ulaziti i ući u to nepoznato”. Nadbiskup Barišić je istaknuo kako znanje bez poniznosti i bez ljubavi ne bi ništa vrijedilo, jer znanje i teologija, kao što je to rekao sv. Pavao, bez ljubavi čine nas oholima. Zaželjevši da Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu bude rasadište vjere, dobrote i ljubavi, nadbiskup Barišić sve je pozvao da u tome daju svoj prinos.
Na prigodnoj svečanosti u Velikoj dvorani KBF-a, dotadašnji v.d. dekana dr. Marin Škarica zahvalio je svima koji su mu pomagali u obnašanju te odgovorne službe, posebno dr. fra Josipu Marceliću, koji odlazi u mirovinu. Zatim je predstavio novog v.d. dekana dr. fra Luku Tomaševića, koji je nakon pozdravne riječi održao “Lectio brevis” na temu “Građansko društvo – izazov kršćanstvu”. Polazeći od konstatacije da u našem vremenu prevladavaju proturječni odnosi, pluralizam mišljenja i stavova, u kojemu postoje vjernici u Krista, oni koji drukčije vjeruju, kao i oni koji uopće ne vjeruju, upozorio je da su, u svijetu raznih ideoloških opredjeljenja i sučeljavanja kršćani pozvani i danas, po zakonu ‘utjelovljenja’, biti ‘u srcu svijeta’, jer su i pred Bogom i pred ljudima odgovorni za svoje vrijeme, za vremensku kariku na kraju drugog i početku trećeg tisućljeća. Kršćanstvo je kroz čitavu svoju povijest bilo razvojni motor i kvasac svakog društva i kulture. Posebice je to bilo u zapadnom društvu. No, razvojem modernih tehnoloških znanosti, industrije i blagostanja, zapadno je društvo zapalo u krizu koja se osjeća na mnogim područjima. I kršćanstvo, kao i Crkva, osjeća danas umor života takva društva i kulture, te pokušava naći uzroke i dati odgovore za razvoj novog društva. U tom svjetlu, povijesno djelovanje kršćanstva, uz sve manjkavosti i ograničenja, bilo je velika brana egoizmu, a to želi biti i danas.
Razumljivo je da se kršćanstvo prvo ostvaruje na etičko-religioznom planu, ali se mora osjetiti i na društvenom, pa čak i na političkom, ako istinski zahvaća ljude, te po načelima solidarnosti i supsidijarnosti nadilazi nejedinstva i egoizme. Taj prijelaz s etičko-religioznog na socijalno-politički plan nije lagan i bezbolan. Pače, tu se najviše i lome koplja. No, to je ideal kršćanstva, to je sastavni dio Kristova nauka, i Crkva ga se nikada ne može i ne smije odreći. Stoga ona stalno i poziva vjernike i sve ljude dobre volje da ga ostvaruju, jer se time postiže pravednost i mir za sve ljude, narode i čitavo stvorenje – zaključio je dr. Tomašević.