Hvar, 29. 9. 2000. (IKA) – Neposredna priprava za Euharistijski kongres Hvarske biskupije započela je trodnevicom u hvarskoj katedrali i cjelodnevnim klanjanjem u crkvi sestara benediktinki u četvrtak 28. rujna. Misno slavlje uoči Euharistijskog kongresa, na blagdan sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije, predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U propovijedi je istaknuo da čovjek vjernik živi od Božje riječi, i kad je primimo u svoj život, ona donosi plod. Riječ je hrana kojom se hranimo za vječni život. Ta nam se hrana prvo nudi u riječi, da pročisti naše srce i naše misli. I danas smo svjedoci smrtonosnih riječi kojima se ubija. A Isus je htio biti Riječ života i stoga hoće da se pričešćujemo i Riječju i kruhom. Uzor nam je sv. Jeronim koji je bio vatrena jezika i žestoke naravi. No, svoju je žestinu pretočio u ljubav prema Božjoj riječi i najzaslužniji je što je Riječ Božja bila razumljiva mnogim naraštajima. Bio je jedan od najučenijih ljudi svoga doba. Otišao je na izvore, u Isusovu domovinu, da bolje doživi i živi riječ. Stoga, slaveći tog velikog ljubitelja Božje riječi, koji je vjerovao da se Bog u Riječi nastanio među nama, pričešćujmo se i kruhom Riječi – pozvao je biskup Ivas.
Za vrijeme klanjanja pred Presvetim, domaći biskup Slobodan Štambuk povjerio je Gospodinu svoju biskupiju, cijelu metropoliju i domovinu Hrvatsku. Zaželjevši svima dobrodošlicu u katedralu Sv. Stjepana I., pape i mučenika, kazao je da je to crkva matica hvarsko-bračko-viške Crkve: “Od početka življenja naše trootočke biskupije, 1147.g., naša je katedrala-prvostolnica ‘vidjela’ i ‘pratila’ razne i lijepe i tužne događaje. Događaj ovoga svetog okupljanja uz 2000. obljetnicu rođenja Onoga koji je ‘sišao s nebesa’, rođenja koje nadmašuje svojom vrijednošću i trajnošću sve ostale događaje ljudske povijesti, ima i imat će, nadamo se također počasno mjesto u događajima koji se pamte.
Okupljamo se oko prvoga i glavnog oltara naše biskupijske Crkve. Oltara koji nam predstavlja tolike naše oltare i na Braču, i na Hvaru i na Visu, pa i one na Biševu, Šćedru i Svetom Klementu. Oltari ‘ubrani’ na našim otocima, isklesani rukom našeg klesara, oltari ljubljeni i obilaženi, kićeni i čišćeni, oltari – sveti stolovi Gospodnji! Oltari – ta sveta povlaštena mjesta, i naše povijesti i naše sadašnjosti. ‘Vrabac i lastavica pronalaze gnijezda svoja’, govori nam Božja riječ, ‘a ja oltare Tvoje, Gospodine, Bože moj!’ Oltari su to pri moru i na visovima otoka naših, i oni najstariji i oni iz ‘mladih’ crkava u sklopu samostanskih kuća. I misa na oltaru. I hostija, taj sveti kruh na oltaru – stolu prostrtom za naše blagovanje. I čaša – ‘čaša blagoslovljena’, čaša Gospodnja! ‘Tijelo je moje za život svijeta!’, poručuje Isus. Za život po vjeri! Tako naši oltari, naše mise – bijahu i jesu sveto i svenarodno učilište vjere, vjernosti Bogu, stalnosti i svete trajnosti!”, istaknuo je biskup Štambuk.