Knin, 16. 9. 2000. (IKA) – Vojni biskup Juraj Jezerinac sudjelovao je 15. rujna na svečanosti obilježavanja dana vojne kapelanije III: Zbornog područja OS RH, koji je upriličen u sklopu trodnevne proslave Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Biskupiji kod Knina. Taj dan se tradicionalno proslavlja hodočašćem hrvatske vojske i policije od Knina do Biskupije i misnim slavljem ispred spomen-crkve Naše Gospe u Biskupiji. Hodočasnici su ujutro krenuli iz Knina prema Biskupiji na čelu s Višeslavovim ophodnim križem te pralikom svoje zaštitnice Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. U trosatnome hodočasničkom hodu pjevane su marijanske pjesme i moljena je krunica koju je predvodio vojni kapelan fra Frane Milanović-Litre. U ophodu je bio biskup Jezerinac zajedno s kninskim gvardijanom fra Petrom Klarićem te fra Krunom Vukušićem. Svečano misno slavlje predvodio je biskup Jezerinac zajedno s više svećenika. Na početku je sve okupljene pozdravio zapovjednik III. ZP OS RH stožerni brigadir Zvonko Peternel. U propovijedi je biskup Jezerinac rastumačio misna čitanja koja je za taj dan odobrila i potvrdila Sveta Stolica putem Kongregacije za bogoštovlje, jer je Gospa velikoga hrvatskog krsnog zavjeta postala zaštitnica Vojne kapelanije, a slavi se 5. kolovoza. Okupljenima je vojni ordinarij istaknuo kako su svi pozvani oživjeti vjeru u sebi, jer nije svejedno živjeti pobožno ili bezbožno, truditi se biti s Bogom ili biti bez Boga. Podsjetio je na savez s Kristom koji smo sklopili prije 13 stoljeća te zaključio: “Stoga koliko god vremena bila teška ne možemo prekinuti taj 13-stoljetni savez. Jer prekinuti savez s Bogom značilo bi izdati našu povijest. Ako smo pak svjesni da ne smijemo izdati svoju povijest, ako znamo da je ovaj narod sa svime što u njemu vrijedi na svome krilu odnjihala Marija Majka i Učiteljica, sigurno ćemo i ubuduće znati ići tim teškim, vrlo zahtjevnim, ali jedinim sigurnim putem. Mi vjerujemo da je to bila prava sudbina i poslanje našeg naroda u prošlosti te da to vrijedi za sadašnjost, kao i našu budućnost. Samo tako možemo sačuvati svoju kršćansku i nacionalnu posebnost, svoj identitet, kojega se ne želimo odreći”.