Split, 26. 8. 2000. (IKA) – Prigodni program u znak zahvalnosti dosadašnjem nadbiskupu Anti Juriću i prigodom preuzimanja službe novoimenovanog splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića održan je 25. kolovoza u splitskoj katedrali Sv. Dujma. Nakon pjesme “Ecce sacerdos magnus”, koju je otpjevao Katedralni zbor, dr. don Ante Mateljan, voditelj programa, prisjetio se i blagopokojnoga pomoćnog biskupa Petra Šolića, te je istaknuo da je Kaptol splitske prvostolnice stoljećima bio oslonac te pokrajinske Crkve, te da su njegovi članovi brinuli za duhovni život, za odgoj novih naraštaja vjernika i klera, čuvajući baštinu i vodeći brigu o dobrobiti Crkve. Iz njegovih su redova proistekli vrsni biskupi. Mons. dr. Drago Šimundža, prepozit splitskog kaptola, u pozdravu je istaknuo da su to povijesni dani za Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Podsjetio je na povijest splitske katedrale, koja u sebi nosi golemu duhovnu baštinu i koja je u temeljima ne samo grada Splita, nego i našega društvenog i crkvenog života, a kroz povijest je pratila je i podupirala narod i Crkvu u njihovu hodu. Dodao je kako su iz nje potekla usmjerenja našega crkvenog i narodnog zajedništva, duhovnog jedinstva latinaške i glagoljaške tradicije, mediteranske i srednjoeuropske kulture, čvrste povezanosti sa Zapadom i neslomljiva jedinstva s Rimom, u Katoličkoj crkvi, s Kristovim namjesnikom. Istaknuo je da je i u ovoj smjeni, kao i u svim drugim zgodama, bitna svijest našeg zajedništva, točnije: uočavanje i prihvaćanje važnosti Ordinarija kao evanđeoske institucije u kontinuiranom slijedu crkvenog rada i života.
“Pohvalu pastirima” krasnoslovila je Željana Kalaš, psalam “Gospod Bog je pastir moj” otpjevala je operna pjevačica Marija Bubić, dok je meditaciju o biskupskoj službi održao fra Frane Laco, župnik u Plini-Stablini.
Generalni vikar Splitsko-makraske nadbiskupije mons. dr. Josip Delić, u prigodnoj je riječi podsjetio na vrijeme kada je nadbiskup Jurić preuzeo nadbiskupsku službu od nadbiskupa dr. Frane Franića, koji ju je proveo kroz najteži dio njezine povijesti nakon drugoga svjetskog rata, u doba komunističke vladavine. Istaknuo je kako je nadbiskup Franić izveo i predao svom nasljedniku zdravu i snažnu Crkvu s organiziranim sjemeništem i Teološkim studijem, s 221 biskupijskim svećenikom, 150 redovnika, više od 500 redovnica, i s vrlo dobrim odnosima između oba klera, predao je i 176 župa između kojih 12 novih župa u Splitu, smještenih u privatnim kućama, i 11 novoosnovanih župa po nadbiskupiji, od kojih samo 5 ima potrebne prostore. “Pastirski štap nadbiskup Jurić je primio i odvažno ponio i u sasvim novim prilikama nakon pada Berlinskog zida, kada je porasla nada da će posvuda pasti zidovi koji dijele ljude jedne od drugih. Tada se uspostavljaju odnosi s civilnim vlastima Republike Hrvatske i grada Splita”, rekao je mons. Delić podsjetivši kako je nadbiskup Jurić dao poticaje za još bolji rad u župnom pastoralu, a katehizacija, pučke misije, propovijedi i drugi oblici pastoralnog rada, posebno jaki razvitak katoličkih pokreta, učinili su da je broj krštenih od 5.000 u 1988. godini porastao na 7.500 u 1995. godini, broj krizmanika od 3.900 na 7.000 godišnje, dok statistike posljednje godine govore da svi kršteni primaju prvu pričest i krizmu. Na poticaj nadbiskupa Jurića utemeljuje se Caritas u nadbiskupiji koju pruža požrtvovnu pomoć u tijeku Domovinskog rata i sada u poraću, grade se brojni crkveni objekti na području nadbiskupije, obnavlja se Sjemenište, utemeljuju savjetovališta za mladež, pomaže u gradnji nove crkve bl. Alojzija Stepinca u Rujewi, u našoj misiji Ujewi u Tanzaniji, te se nadbiskupovim zalaganjem od Teologije u Splitu i Franjevačke Teologije u Makaraskoj rađa Katolički bogoslovni fakultet uključen u Splitsko sveučilište. Dodao je kako je vrhunac pastirskog služenja nadbiskup Jurić doživio dolaskom pape Ivana Pavla II. u Split i svim onim što se tada, prije i poslije događalo, te je stoga ovo “trenutak da Bogu reknemo hvala, što nam je dao takva pastira koji je upravljao Dujmovom lađom 12 godina”. Novom nadbiskupu mons. Delić je poručio: “Vama, novoimenovani nadbiskupe, nadbiskup Jurić predaje teološki zdravu i snažnu nadbiskupiju s više od 400.000 katolika u 186 župa s 233 biskupijska svećenika, sa 150 redovnika i više od 520 redovnica, koje djeluju na području nadbiskupije, s obnovljenim sjemeništem, obnovljenim crkvenim objektima srušenim u ratu, s deset završenih i 18 velikih crkvenih objekata u gradnji, te 9 u pripremi za gradnju. Nasljednik ste velikih nadbiskupa, pa Vam od srca želimo da vjerno nastavite Dujmovo i njihovo djelo”.
Katedralni zbor otpjevao je #!himnu#! nadbiskupa Jurića “U križu je spas”, a #!Chorus spalatensis#! pjesmu “Raspelo na žalu”. Potom je oproštajnu riječ uputio nadbiskup Jurić u kojoj se osvrnuo na svoje geslo “U križu je spas” i križ koji mu je darovao nadbiskup Franić, a on će ga sada darovati svome nasljedniku. Prema nadbiskupovim riječima, križ treba prihvatiti, nositi i po njemu se spasiti. Potom je podsjetio kako u današnjem svijetu vlada prije svega zakon užitaka, hedonistički mentalitet, kojem su podložni poglavito mladi i djeca, te je poručio kako ga se treba paziti, jer zbog takvoga shvaćanja života ne umiru samo pojedinci, obitelji, narod, nego i civilizacije. Podsjećajući na sve one koji su junački i hrabro nosili križ u danjoj i bližoj prošlosti, nadbiskup Jurić je rekao o svome nošenju križa: “Nastojao sam ga, pomoću Božjom, i ja nositi. Započeh pod vlašću komunista i nastavih ga nositi u ratu i poraću u slobodnoj domovini Hrvatskoj, ali ne oslobođenoj od križeva, kušnja, patnji, opasnosti za Crkvu i domovinu od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, od mana i poroka koji ugrožavaju i vjeru, mlade i starije, obitelj i narodnu egzistenciju. Zar da može biskup, otac, pastiri, biti indiferentan na sve to? Veliki je to križ odgovornosti za neumrle duše koje se povjeravaju pastirskoj službi biskupa. Ja taj križ odgovornosti uglavnom sada prenosim na mlađa, jača, spremnija pleća dragog, nekadašnjeg učenika i odgajanika u sjemeništu, a donedavno pomoćnog biskupa koji sada preuzima križ odgovornosti vođenja naše časne Splitsko-makarske nadbiskupije i Splitske metropolije. Bogu zahvaljujem na svim dobrima i milostima kojima me pomogao i jačao u biskupskoj službi. Zahvaljujem mu i na daru umirovljenja da se mogu bolje spremiti na odlazak s ovog svijeta. Kroz to vrijeme ne želim izbjeći križ i križeve koje sobom donosi život i starost, pa ću nastojati prihvaćajući ih biti koliko mi to vrijeme i snage dopuste Šimun Cirenac našem novom nadbiskupu dragom Marinu”. Zahvalio je svima na dobroti, ljubav, molitve i pomoć bilo koje vrste koja mu je iskazana u tijeku upravljanja nadbiskupijom, te je i dalje preporučio sebe i novog nadbiskupa u vjerničke molitve. Na kraju je nadbiskup Jurić posebno zahvalio na potpori nadbiskupu Franiću te se preporučio u molitve novom nadbiskupu.
“Djeca se Božja zovemo i jesmo”, pjesmu koju je na temu svoga gesla napisao sam nadbiskup Barišić prigodom svoga biskupskog ređenja, a uglazbio mo. don Šime Marović otpjevao je Katedralni zbor i Marija Bubić kao dobrodošlicu novom nadbiskupu, kojemu je pozdrav uputio don Tomislav Ćubelić, trogirski župnik i dekan. Govoreći o ulozi koju je novome nadbiskupu povjerena, don Tomislav je istaknuo kako ona “nije ni zgodna ni laka, jer Kristova Crkva ne poznaje ni jedno ni drugo. Vi ste povjerenje prihvatili svojim pristankom, a dar nadbiskupske službe Vama od danas prelazi u zadatak, pa povjerenje, izazov i pristanak tek trebate opravdati i posvjedočiti”, istaknuo je, između ostalog, don Tomislav pozdravljajući novog nadbiskupa, poručujući da istina bude ispred svih metoda, vještina i diplomacija.
U nastupnoj riječi nadbiskup Barišić posebno je zahvalio svojim prethodnicima Franiću i Juriću, ostalim nadbiskupima, biskupima, uzvanicima iz zemlje i inozemstva, predstavnicima drugih vjerskih zajednica, i svima prisutnima u katedrali Sv. Dujma, u kojoj je zgusnuta sva naša povijest, što je istaknuo i papa Ivan Pavao II. rekavši da tu povijest nije šutjela. “U duhu svoga gesla “Oče naš” zajedno nam je graditi novu budućnost, koju stvaramo na poučku i programu Očevu, na programu Isusa Krista. Ti poučci nas pozivaju da upoznamo Oca, da stisnemo ruku jedan drugome i da zajedno gradimo budućnost dostojnu čovjeka”, zaključio je svoj pozdravni govor nadbiskup Barišić.
Na kraju svečanog programa Katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića i uz orguljsku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina otpjevao je “Te Deum”. Potom su se svi uzvanici uputili u Nadbiskupski dvor, gdje su osobno zahvalili nadbiskupu Juriću, a novom nadbiskupu Barišiću zaželjeli uspjeh i blagoslov.