Marija Bistrica, 16. 8. 2000. (IKA) – Svetkovina Velike Gospe posebno svečano slavljena je 15. kolovoza u svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Središnje koncelebrirano misno slavlje pred više desetaka tisuća hodočasnika predvodio je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Na početku propovijedi nadbiskup Bozanić istaknuo je kako Ivan Pavao II. u buli najave Velikog jubileja godine 2000. “Otajstvo Utjelovljenja” kaže kako Djevicu Mariju, ženu koja je znala šutjeti i slušati, koja se posve predala u ruke Očeve, nazivaju sva pokoljenje “blaženom”, jer je znala prepoznati divote koje su se po Duhu Svetom u njoj ostvarile te kako se narodi nikad neće umoriti zazivajući Majku milosrđa i uvijek će naći utočište pod njezinom zaštitom. Nadbiskup Bozanić rekao je kako smo pozvani milosni i radosni događaj Jubileja živjeti u dubokom zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom, s njezinim osjećajima vjere i ljubavi. “Iako je tek 1950. godine papa Pijo XII. proglasio dogmu o Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, Crkva, i na istoku i na zapadu, to je otajstvo slavila od davnine. Ovom svetkovinom Crkva slavi ispunjenje pashalnog otajstva na uzor-vjernici Mariji, na Onoj za koju Elizabeta proreče ‘Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina’, naglasio je propovjednik, dodavši kako ovom svetkovinom Crkva objavljuje svijetu svoju nadu o sudbini čovjeka, nadu da ćemo i mi biti u slavi s Kristom. Pojašnjavajući prvo misno čitanje, iz knjige Otkrivenja, nadbiskup je istaknuo kako se u tom odlomku slavi kršćanska zajednica nad kojom dominira “kovčeg saveza”, koji je znak i sredstvo saveza između Boga i čovjeka. “On je znak Božje prisutnosti koja je djelotvorna u vremenu i prostoru. Žena što se nalazi na nebu jest Marija, koja je slika Crkve. Njezino dijete nije samo Krist već i otajstveno Tijelo kojega smo i mi udovi. Zmaj jest đavao kojega je zauvijek pobijedio Krist, novi Adam, i Marija, nova Eva. Crkva ima nasuprot sebe zmaja, koji označava moć zla. Crkva živi kao hodočasnica kojoj nisu strane poteškoće i progonstva. Ali ona je sigurna da je na vidiku potpuno spasenje i pobjeda”, rekao je nadbiskup. Marijin hvalospjev “Veliča”, kako kaže, postao je molitva Gospodinovih siromaha. On je velika hvala i zahvala za Božju prisutnost, za prisutnost Krista Spasitelja u našoj sredini, među nama koji smo vjernici, premda smo slabi i siromašni. “Veliko je otajstvo što ga danas slavimo”, istaknuo je nadbiskup Bozanić i dodao “Ono širi vidike naše konačne budućnosti: biti tijelom pokraj Gospodina. Možemo reći da s današnjim blagdanom počinje potpuna pobjeda Uskrsnuća, počinje novo nebo i nova zemlja, naviješteni u knjizi Otkrivenja. Nebeski se Jeruzalem spušta i širi po životu u kojemu vlada mir, pravednost i ljubav. Stoga Marijin ‘Veliča’ može postati i naš ‘Veliča’, pjesma čovječanstva koje spoznaje Gospodina koji se spušta na zemlju da bi sve ljude poveo sa sobom u nebo”. Nadbiskup Bozanić završio je propovijed riječima bl. Alojzija Stepinca iz njegove homilije u zagrebačkoj katedrali na Veliku Gospu 1941. godine: “Za svakoga će naime doći dan, kad se ima odijeliti od svijeta. Da dakle neugasiva težnja, što gori u svakom ljudskom srcu za vječnom srećom, bude jednom ispunjena, i da ovo naše tijelo, kojemu je suđeno da se raspadne u grobu, ali i da uskrsne jednom iz groba, uzmogne uskrsnuti u slavi i sjaju i sjediniti se s dušom u nebu, slijedimo primjer Majke Božje, čiji sveti blagdan Uznesenja slavimo’.