Vatikan, 12. 8. 2000. (IKA) – Zajedno s dvojicom “koncilskih papa”, Ivanom XXIII. (sazvao II. vatikanski koncil) i Pijom IX. (sazvao I. vatikanski koncil) 3. rujna papa Ivan Pavao II. svečano će proglasiti blaženima još trojicu teologa i osnivača redova. Time će broj blaženika i svetih koje je proglasio ovaj Papa doseći rekord: s pet novih blaženika taj će broj iznositi 323 sveta i 994 blažena. To je do sada najveći broj blaženika i svetaca koje je proglasio neki papa. S dvojicom papa blaženima će biti proglašeni benediktinski opat Columba J. Marmion, osnivač marionista, zatim Guillaume Joseph Chaminade te talijanski nadbiskup Tommaso Reggio.
Pio IX. postao je papom 1846. godine u 55. godini života. u tadašnjoj papinskoj državi provodio je značajne reforme, ali su tadašnja politička kretnja u Europi i posebice Italiji dovela do toga da je na koncu (1870.) od papinske države ostalo ono što je uglavnom Vatikan danas. Pio IX. doživio je, paradoksalno, da je papinstvu u Italiji, što ga se više napadalo, rastao ugled. Svi ti događaji u sveopćoj Crkvi pokrenuli su niz pobožnosti posebice prema presvetom srcu Isusovu i Majci Božjoj, a vrhunac toga bilo je proglašenje dogme o Bezgrešnom začeću 1854. godine. proglašenje te dogme bilo je i važnim korakom u shvaćanju papinske službe, jer ju je papa proglasio samim svojim autoritetom, a to će pitanje posebnu važnost dobiti na I. vatikanskom koncilu kojega je Pio IX. najavio 1867. godine, a koji je definirao papinu nepogrešivost kad naučava ex cathedra o stvarima vjere i morala. pokrenut i. vatikanski koncil, sloboda imenovanja biskupa, obnovljeni i osnovani novi redovi, povećano misionarsko djelovanje, osnivanje preko 200 novih biskupija, rast broja katolika te njegove osobne kreposti razlog su koji će Pija IX. 3. rujna dovesti na čast oltara.
Ivan XXIII. rođen je u seljačkoj obitelji kao Angelo Roncalli. Prostodušan, veseo, topao i širok, predan u ruke Providnosti prošao je put od predavača crkvene povijesti u Bergamu, preko neuglednih a onda i najutjecajnijih diplomatskih mjesta sve do venecijanskog patrijarha i papinske službe. Kada je, kao kompromisno rješenje, 1958. u dobi od sedamdeset i sedam godina bio izabran za papu jedva je tko mogao vjerovati da će upravo on sazvati II. vatikanski koncil (1962-1965). Ivan XXIII. živio je dovoljno dugo da otvori koncil, ali ne i da ga vodi i privede kraju, no on je odredio da taj najvažniji događaj Katoličke crkve u 20. st. bude pastoralno usmjeren.
J. Marnion pripada značajnim ličnostima s početka 20. st. Bio je irsko-francuskog porijekla, a rođen je 1858. u Dublinu. Dogmatiku je predavao u belgijskoj opatiji Mont-Cesar, a 1909. postao je opat u Maredousu. Utjecaj njegovih teoloških, liturgijskih i asketskih spisa raširio se ne samo u Belgiji, već i u Francuskoj, Irskoj i Engleskoj.