Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju predstavljen je Isusov susret sa ženom Samarijankom, koji se odigrao u Siharu, u blizini drevnog zdenca na koji je ta žena svakog dana išla po vodu. Toga je dana ondje našla Isusa gdje sjedi “umoran od puta” (Iv 4, 6). On joj odmah reče: “Daj mi piti” (r. 7). Na taj način nadilazi barijere neprijateljstva koje su postojale između Židova i Samarijanaca te razbija uvriježene predrasude prema ženama. Obični Isusov zahtjev je početak jednog iskrenog dijaloga, u kojem on, s velikom osjetljivošću, ulazi u unutarnji svijet osobe kojoj se, prema društvenim obrascima, ne bi smio uopće obraćati. No Isus to čini! Isus se ne boji. Kada vidi neku osobu Isus ide korak dalje, jer ljubi. On ljubi sve nas. Nikada ne dopušta da ga predrasude spriječe da pristupi nekoj osobi. Isus joj predočava njezinu situaciju, ne osuđuje je, već joj daje osjetiti da je cijenjena i prihvaćena, i tako u njoj budi želju da se izdigne iznad svakodnevne rutine.

Isusova žeđ nije toliko žeđ za vodom, već za susretom s jednim okorjelim srcem. Isus je želio susresti Samarijanku da joj otvori srce: traži da mu dadne piti kako bi pokazao žeđ koja vlada u njoj samoj. Žena je bila dirnuta tim susretom: upućuje Isusu ona duboka pitanja koja svi u sebi nosimo, ali za koja često ne marimo. I mi imamo tolika pitanja koja bismo htjeli postaviti, ali nemamo ih hrabrosti uputiti Isusu! Korizma je, draga braćo i sestre, pravo vrijeme da pogledamo u svoju nutrinu, kako bi do izražaja došle naše najistinskije duhovne potrebe i kako bismo zamolili Gospodina za pomoć u molitvi. Samarijankin nas primjer poziva da kažemo Gospodinu: “Isuse, daj mi one vode koja će ugasiti moju žeđ zanavijek”.

U Evanđelju se kaže da učenici ostadoše začuđeni što njihov Učitelj razgovara s tom ženom. Ali Gospodin je veći od predrasuda, zbog toga se nije bojao zaustaviti sa Samarijankom: milosrđe je veće od predrasude. To moramo dobro naučiti! Milosrđe je veće od predrasude, a Isus je silno milosrdan! Kao posljedica toga susreta kod zdenca kod žene se dogodila duboka promjena: “ostavi svoj krčag” (r. 28) kojim je došla po vodu i otrča u grad pripovijedati drugima o svojem čudesnom iskustvu: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?”. Bila je oduševljena. Išla je zagrabiti vode na zdenac a našla je drugu vodu, živu vodu milosrđa koja struji u život vječni. Našla je vodu koju je oduvijek tražila! Hita u selo, ono selo koje ju je ocrnjivalo, osudilo i odbacilo i ondje obznanjuje da je susrela Mesiju: onoga koji joj je promijenio život. Zato jer svaki susret s Isusom mijenja naš život, uvijek. To je korak naprijed, korak bliže Bogu. I tako nam svaki susret s Isusom mijenja života. Uvijek, uvijek je tako.

U ovom tekstu iz Evanđelja i mi nalazimo poticaj da “ostavimo svoj krčag”, simbol svega onoga što je naizgled važno, ali što je zapravo bezvrijedno u usporedbi s “Božjom ljubavlju”. Svi ih imamo po jedan, ili možda više njih! Pitam vas, a i sebe: “Koji je tvoj nutarnji krčag, onaj koji te tišti, koji te udaljava od Boga?” Ostavimo ga nakratko po strani i u srcu poslušajmo Isusov glas koji nam pruža drugu vodu koja nas približava Gospodinu. Pozvani smo ponovno otkriti važnost i smisao našeg kršćanskog života, koji je započeo krštenjem, te, poput Samarijanke, svjedočiti našoj braći. Što to? Radost! Moramo svjedočiti radost susreta s Isusom, jer, kao što sam rekao, svaki nam susret s Isusom mijenja život, i svaki susret s Isusom nas ispunja radošću, onom radošću koja dolazi iznutra. Takav je Gospodin. Moramo također pripovijedati kolike je čudesne stvari Gospodin izveo u našem srcu kada smo smogli hrabrosti ostaviti po strani svoj krčag.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
upamtimo danas dvije rečenice: svaki susret s Isusom mijenja naš život i svaki susret s Isusom nas ispunja radošću. Hoćemo li to ponoviti zajedno? Svaki susret s Isusom mijenja naš život; svaki susret s Isusom nas ispunja radošću.
Sutra se slavi Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze: molimo za sve osobe pogođene tom bolešću i za sve one koji ih na razne načine pomažu.
Idući petak i subotu bit će posebni pokornički događaj pod nazivom “24 sata za Gospodina”. Započet će slavljem u bazilici Svetog Petra, u petak popodne, a zatim će u večernjim i noćnim satima neke crkve u centru Rima biti otvorene za molitvu i ispovijed. Bit će to – možemo to tako nazvati – slavlje praštanja, koje će se održati i u mnogim biskupijama i župama diljem svijeta. Oproštenje koje nam daje Gospodin mora se slaviti, kao što je to učinio otac u prispodobi o rasipnom sinu, koji je, kada se sin vratio kući, priredio slavlje, zaboravivši sve njegove grijehe. Bit će to slavlje praštanja.
A sada od srca pozdravljam sve vjernike iz Rima i hodočasnike iz mnogih zemalja, osobito one iz Zagreba i Zadra u Hrvatskoj…
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviđenja!