Muenchen, 8. 7. 2000. (IKA) – Na ambivalentnost prenatalne dijagnostike upozorio je na zasjedanju njemačke Socijalne službe katoličkih žena (SkF) minhenski teolog Hans Guenther Gruber, te pozvao ne vrlo oprezno i ograničeno korištenje njezinih rezultata. Naime, to su etički sasvim opravdane metode za pravovremeno dijagnosticiranje bolesti nerođenog života, samo kada su povezane s odgovarajućem terapijom. No, budući da one istovremeno mogu poslužiti za selekciju zdrave djece i time izravno s pobačajem, prenatalna dijagnostika postaje etički upitna, upravo sredstvo “rane eutanazije”. Pritom je upozorio kako je želja roditelja “samo za zdravim i lijepim djetetom” u suprotnosti s poštivanjem dostojanstva čovjeka.
Predstavnik Klinike za žene Sveučilišta u Muenchenu Franz Kainer u svom je, pak, izlaganju upozorio na psihološke prednosti prenatalne dijagnostike za trudnice i roditelje, budući da se oni na vrijeme upoznaju s mogućom bolešću ili čak smrću svog djeteta pa se mogu bolje pripremiti. On smatra da se problem odnosa majke prema bolesnom ili zaostalom djetetu ne može riješiti na razini društva, već samo u svakom pojedinačnom slučaju. Ujedno priznaje da je prenatalna dijagnostika unijela i znatnu nesigurnost među buduće majke, no smatra da se to mora rješavati poboljšanjem i intenziviranjem psiho-socijalnih savjetovanja.