Rijeka, 2. 7. 2000. (IKA) – U riječkoj katedrali Sv. Vida u nazočnosti mnoštva vjernika pokopan je u subotu 1. srpnja nadbiskup riječko-senjski dr. Anton Tamarut. Pogrebnu misu je u koncelebraciji s 18 nadbiskupa i biskupa, među kojima su bili kardinal Franjo Kuharić i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, te s oko 200 svećenika predvodio zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Josip Bozanić. Izrazivši sućut bratu, sestri i rodbini blagopokojnoga nadbiskupa te cijeloj Riječko-senjskoj nadbiskupiji, mons. Bozanić je u propovijedi prikazao vjernički i pastirski lik nadbiskupa Tamaruta. Podsjetivši kako je od malena iz rodne Novalje na Pagu baštinio korijene istinske povezanosti s Bogom kojemu je sve darovao, zagrebački je nadbiskup rekao kako je nadbiskup Tamarut u pravom smislu riječi “bio vjeran koncilskoj Crkvi” kojoj je služio kao svećenik i biskup i iz koje službe ga je Bog pozvao u svoju vječnost. “Danas slavimo dolazak k Isusu onoga koga mu je dao Otac i kojega je s velikom ljubavlju Isus prihvatio i postavio za pastira, oca i učitelja najprije šibenskoj Crkvi, a zatim Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Smrt je otajstvo potpuno različito od svakoga drugog ovozemnog događaja i riječi, potpuno drukčije u odnosu na sva druga ljudska zbivanja koja se mogu dozvati u pamet u povijesnom i životopisnom spomenu”, rekao je nadbiskup Bozanić izrazivši kršćansku nadu. “U ovom trenutku iza zavjese smrti sjaji značaj lika pastira Antona Tamaruta u nekom posebnom svjetlu i veličini. Stoga bi preuzetno bilo da ga se pokuša predstaviti pa i u glavnim crtama. Ostaje zadaća da se ta dragocjena crkvena baština sakupi i razmatra”, rekao je predsjednik HBK te podsjetio na vjernički predane riječi oporuke pokojnog nadbiskupa u kojima je izrazio vjernost svome biskupskom geslu “Da, Oče” do kraja. “Hvala ti, Bože, za dar nadbiskupa Antona Tamaruta, za njegovu požrtvovnu službu u Crkvi i za Crkvu, za sigurnost koju je jasnoćom sudova i hrabrim stavovima unosio u našu sredinu, za otmjenu finoću, pažnju i ljubav koje su diskretno otkrivale veličinu njegova duha i srca, za mudrost i razboritost kojima si ga obdario. Iako bih s više naslova mogao posvjedočiti o nadbiskupu Tamarutu, jer me je Bog obdario njegovom blizinom u raznim prigodama života, na ovome mjestu želim zahvaliti Nadbiskupu za njegov veliki doprinos u radu Hrvatske biskupske konferencije. Od njegovog ulaska u Biskupsku konferenciju subraća ga nisu štedjela, a on se nije otimao poslu. Njegova stručnost, marljivost i učinkovitost pokazala se na mnogim područjima”, istaknuo je mons. Bozanić kvalitete blagopokojnog nadbiskupa.
Na pogrebnoj misi bili su nazočni predstavnici kulturnih, političkih, vojnih, županijskih i gradskih vlasti kao i predstavnici ostalih vjeroispovijesti. Među nazočnima bio je i potpredsjednik Vlade i predsjednik njezine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić, zatim predsjednica Županijskoga doma Hrvatskoga državnog sabora dr. Katica Ivanišević, potpredsjednik vlade Slavko Linić, primorsko-goranski župan Milivoj Brozina, riječki gradonačelnik Vojko Obrsnel, te gradonačelnik Novalje rodnoga mjesta blagopokojnog nadbiskupa Tamaruta.
Opraštajući se od nadbiskupa Tamaruta apostolski nuncij Einaudi izrazio je sućut te istaknuo kako je duboko cijenio pokojnika koji je bio “brižan i točan” te je “izgarao za Crkvu”. On je ujedno prenio izraze sućuti Svetog Oca koje je u njegovo ime uputio državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano. Novoimenovani gospićko-senjski biskup i donedavni pomoćni riječko-senjski biskup dr. Mile Bogović, govoreći o nadbiskupovu liku, istaknuo je kako se on najtočnije izrekao u svome biskupskome geslu: “Da, Oče”. “Imao je sve kvalitete da postane crkveni poglavar i učitelj”, rekao je mons. Bogović te istaknuo kako je pokojni nadbiskup svega sebe ugradio u Crkvu, jer kako Bogu, tako je “i Crkvi uvijek govorio – da!”. Bio je biskup s nadasve razvijenim smislom za odgovornost rekao je opraštajući se od svoga metropolita mons. Bogović, te požalio što, kao prvi gospićko-senjski biskup 25. srpnja od njega neće primiti povijesni štap biskupa Kristofora.
Biranim riječima od nadbiskupa se uime vjernika laika oprostila i dr. Marija Turk te istaknula nadbiskupov karakter koji se sav, predano i odgovorno, predao svom poslanju te je ponekad “radio preko svoje fizičke granice”. “Bio je u pravom smislu riječi duhovni pastir”, istaknula je dr. Turk te je znao čitati znakove vremena, poticati znanost, bodriti u pobožnosti, hrabriti u početnim koracima. U burnim političkim previranjima znao je sačuvati crkvenu neutralnost.
Govoreći uime Vlade RH dr. Granić je, izrazivši sućut, istaknuo kako je pokojni nadbiskup duboko osjetio težnje hrvatskoga naroda da stvori svoju državu te je u tom pogledu bio i čovjek dijaloga koji je mnogo pridonio dobrim odnosima Crkve i države. Dr. Granić zahvalio je pokojniku za njegovu skrb oko organiziranja Caritasa te istaknuo njegov posebni stil kojim je radio. “Bio je diskretan i uporan te je nastojao da djela i rješenja budu u prvome planu, a ne on”, rekao je dr. Granić.
Toplim riječima od svoga se strica uime rodbine i rodnoga mjesta oprostio i nećak dr. Ante Tamarut. “Ponosni smo na tvoj svijetli lik, na svijetao trag u ovome gradu kojeg si toliko volio”, rekao je pokojnikov nećak svećenik, nakon kojega se svima, posebice časnim sestrama i bolničkom osoblju za sve učinjeno za pokojnog nadbiskupa zahvalio dijecezanski upravitelj Riječko-senjske nadbiskupije mons. dr. Ivan Šporčić. Nakon toga smrtni ostaci pokojnog nadbiskupa Tamaruta položeni su u grobnicu riječkih nadbiskupa u katedrali Sv. Vida.