Zadar, 20. 6. 2000. (IKA) – U zadarskom tjedniku “Narodni list” od 15. lipnja zadarski nadbiskup Ivan Prenđa komentira u razgovoru pod naslovom “Uskratiti pravednu plaću je grijeh, a uskratiti još k tome i zajamčeno pravo na odmor i na temelju toga stvarati profit je jednostavno izrabljivanje čovjeka” poticaj hrvatske Vlade za produljenje rada trgovina navečer, nedjeljom i blagdanom te govori o kršenju načela pravednosti i povredi dostojanstva čovjeka i radnika. Na početku razgovora nadbiskup Prenđa se osvrće na nedavnu izjavu Komisije “Justitia et pax” HBK u kojoj je iznijet stav Katoličke crkve o tim pitanjima. Gledajući s kršćanske strane, kako je rekao zadarski nadbiskup, nedjelja je Dan Gospodnji, “dan kada sudjelovanjem u bogoslužju Crkve, oko obiteljskog stola i u zajedništvu s bližnjima u punini mogu živjeti svoje dostojanstvo djece Božje”. Stoga smatra da uime vjerske slobode kršćanima treba priznati pravo da nedjeljom ne rade, a iskreni kršćanin će znati svetkovati nedjelju i blagdane kako dolikuje. Nadbiskup je također istaknuo kako je to i obiteljski dan, kada bi se trebala i obitelj okupljati u zajedništvu, jer nema zdrave i sretne obitelji ako se samo teži stjecanju materijalnih dobara bez poštivanja moralnih i etičkih vrijednosti. “Upravo uime čovjeka i za čovjeka, uime obitelji i zaštite njena dostojanstva i dobrobiti, uime civilizacije u kojoj će etičke i moralne vrijednosti biti dosita vrijednosti, branimo temeljno pravo čovjeka i radnika na tjedni i blagdanski počinak. A s obzirom da mi nismo nikakva amorfna masa bez identiteta i kulture, već smo oblikovani i izrasli u okviru kršćanske civilizacije, a i zato što se velika većina priznaje vjernicima, katolicima, mi čvrsto stojimo na stanovištu da treba zaštiti nedjelju u našemu društvu kao svetinju i vrhunsku vrednotu”, rekao je nadbiskup Prenđa. Na pitanje koliko je taj stav u skladu s realnim prilikama, tržišnim ponašanjem, značenjem turizma, zadarski nadbiskup odgovora kako primjena jednog načela u konkretnosti života zahtjeva određenu prilagodbu, ali nikako na štetu temeljne vrijednosti ili same biti tog načela. “Upravo je državna uprava ta koja treba regulirati stvari na razini čitave zemlje i pri tome voditi računa o pravima i dostojanstvu radnika i obitelji uopće, u sklopu toga i o pravima vjernika te objektivnim potrebama određenih krajeva ili službi s obzirom na produženi rad. Svakako, ako se želi opće dobro čovjeka i naroda, neće se pod svaku cijenu sve podrediti načelu zarade i profita. Što se tiče turizma ne treba stvarati pogrešnu sliku radi opravdanja upravo načela zarade”, istaknuo je nadbiskup Prenđa dodajući pri tome kako se u većim i poznatijim turističkim zemljama i odredištima, nedjeljom i blagdanom radi uglavnom po načelu objektivno nužnog minimuma. Govoreći o stavu socijalnog nauka Crkve prema tome, zadarski je nadbiskup istaknuo kako je rad za kršćanina oplemenjivanje, a ne puko stjecanje sredstava za život ili neko nužno zlo bez kojeg se ne može. Nadodaje kako je potrebno “urediti tako odnose, i u tržišnoj ekonomiji, koji će braniti i razvijati ljudsko dostojanstvo. Tržište koje bi postalo sebi svrhom i koje bi sve podredilo zakonitostima profita postalo bi tržište smrti za čovjeka i civilizaciju. U tome svjetlu Crkva brani temeljno ljudsko pravo na odmor od rada, potrebu za slobodnim vremenom za duhovnu, obiteljsku, kulturnu i društvenu nadgradnju, pravo na život i dostojanstvo čovjeka”. Tumačeći stav kako se dodatno ne nagrađuje rad nedjeljom te da su radnici prisiljeni raditi zbog egzistencijalnih razloga, a što je navedeno u izjavi Komisije, nadbiskup Prenđa je rekao kako se radi o još većem kršenju načela pravednosti i još većoj povredi dostojanstva čovjeka i radnika, jer je “uskratiti pravednu plaću grijeh, kako jasno kaže Sveto pismo. Uskratiti k tome i zajamčeno pravo na odmor i na temelju toga stvarati profit je jednostavno izrabljivanje čovjeka”. Stoga je, kako je istaknuo zadarski nadbiskup, “potrebno što prije donijeti jasne zakone na razini cijele države koji će stimulirati rast gospodarstva i povećanje općega nacionalnog dohotka, ali istovremeno štiti temeljna prava i dostojanstvo čovjeka, radnika, socijalno ugroženih, uopće svih građana. U tome pogledu država mora zaštiti i javni moral, vrijednosti koje prihvaća većina građana, a koje služe općem dobru”.