Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, 19. ožujka slavimo svetkovinu svetog Josipa, Marijina zaručnika i zaštitnika opće Crkve. Posvećujemo dakle ovu katehezu njemu, koji zaslužuje našu zahvalnost i našu pobožnost zato što je znao čuvati Svetu Djevicu i sina Isusa. Biti čuvar je Josipova osobina: veliko je poslanje biti čuvar.

Danas ću o temi čuvanja govoriti iz jedne posebne, odgojne perspektive. Promatrajmo Josipa kao uzornog odgojitelja, koji čuva i prati Isusa na njegovu putu rasta “u mudrosti, dobi i milosti”, kao što se kaže u Evanđelju. On nije bio Isusov otac: Isusov otac je bio Bog, ali on je Isusu bio poput oca, postupao je s njim poput oca zato da mu pomogne rasti. A u čemu mu je pomagao rasti? U mudrosti, dobi i milosti.

Počnimo s dobi, koja je najprirodnija dimenzija, to je tjelesni i psihološki rast. Josip se, zajedno s Marijom, brinuo za Isusa prije svega u tome pogledu, to jest “podizao” ga je, brinući se da mu ne nedostaje potrebno za zdrav razvoj. Ne zaboravimo da je brižno čuvanje života Djetešca uključivalo također bijeg u Egipat, teško iskustvo života u izbjeglištvu – Josip je, zajedno s Marijom i Josipom, bio izbjeglica – kako bi pobjegli od Herodovih prijetnji. Kada su se vratili u domovinu i nastanili se u Nazaret uslijedilo je dugo razdoblje Isusova života u njegovoj obitelji. Tih je godina Josip učio Isusa također raditi i Isus je od svog oca Josipa naučio tesarski zanat. Tako je Josip podizao Isusa.

Prijeđimo na drugu dimenziju odgoja – mudrost. Josip je bio za Isusa primjer i učitelj te mudrosti, koji se hrani Božjom riječju. Možemo zamišljati Josipa kako uči malog Isusa slušati Sveta pisma, prije svega prateći ga subotom u nazaretsku sinagogu. Josip je pratio Isusa da sluša Božju riječ u sinagogi.

I na kraju, dimenzija milosti. Isti sveti Luka, govoreći o Isusu, kaže: “Milost je Božja bila na njemu” (2, 40). Ovdje zasigurno svetom Josipu pripada najmanji udio u odnosu na dob i mudrost. Ali, bilo bi vrlo pogrešno misliti da otac i majka ne mogu ništa učiniti da odgajaju svoju djecu da rastu u Božjoj milosti. Rasti u dobi, rasti u mudrosti, rasti u milosti: to je ono što je Josip činio s Isusom, pomagao mu je rasti u te tri dimenzije, pomagao mu je rasti.

Draga braćo i sestre, misija svetog Josipa zasigurno je jedinstvena i neponovljiva, jer je Isus apsolutno jedinstven. Ipak, u njegovu čuvanju Isusa, učeći ga rasti u dobi, mudrosti i milosti, on je uzor za svakog odgojitelja, napose za svakog oca. Sveti Josip je uzor odgojitelja i tate, oca. Povjeravam dakle njegovoj zaštiti sve roditelje, svećenike – koji su također očevi –, i one koji imaju odgojnu zadaću u Crkvi i društvu. Posebno želim pozdraviti danas, na Očev dan, sve roditelje, sve očeve: od srca vas pozdravljam! Da vidimo: ima li očeva na Trgu? Dignite ruku, očevi! Koliko je očeva! Čestitam, čestitam vam vaš dan! Molim za vas milost da budete uvijek uz svoju djecu, puštajući ih da rastu, ali da im budete uvijek blizu, blizu! Ona vas trebaju, trebaju vašu prisutnost, vašu blizinu, vašu ljubav. Budite im poput svetog Josipa: budite im čuvari dok rastu u dobi, mudrosti i milosti. Čuvari na njihovu putu; odgojitelji, i kročite s njima. I tom blizinom, bit ćete pravi odgojitelji. Hvala za sve ono što činite za svoju djecu: hvala. Od srca čestitam i želim sretan blagdan očeva svim tatama koji su ovdje, svim tatama.

Neka vas sveti Josip blagoslovi i prati. A neki su od nas izgubili oca, otišao je, Gospodin ga je pozvao; mnogi od vas koji ste na trgu nemate više oca. Možemo moliti za sve tate na svijetu, za žive i za mrtve i za naše, i možemo to učiniti zajedno, neka se svatko sjeti svog tate, bilo da je živ ili mrtav. I molimo velikog Tatu, Oca svih nas. Izmolimo jedan Očenaš za naše tate: Oče naš…