Zagreb, 15. 6. 2000. (IKA) – Učitelj braće Reda propovjednika dominikanaca Timothy Radcliffe promaknuo je u Rimu 10. lipnja 2000. hrvatskog filozofa, i prevoditelja, dominikanca o. Tomu Vereša u “učitelja svete teologije” (“magister in sacra theologia”), priopćila je Hrvatska dominikanska provincija. Taj naslov sveučilišnih profesora teologije u srednjem vijeku ostao je najveće odlikovanje u dominikanskome Redu koje se dodjeljuje za osobite zasluge na unapređenju znanosti, posebno teoloških i filozofskih.
O. Tomo Vereš je rođen 1930. u Subotici, gdje je završio pučku školu i gimnaziju. U dominikanski Red stupio je 1949. u Dubrovniku; 1950. polaže prve redovničke zavjete, a za svećenika je zaređen 1956. u Francuskoj. Filozofiju i teologiju je studirao u Dubrovniku i Saulchoireu u Francuskoj, gdje 1958. postiže licencijat iz teologije, zatim u Freiburgu im Brisgau u Njemačkoj te u Zagrebu, gdje je 1970. na Teološkom fakultetu obranio doktorsku disertaciju. Filozofiju je predavao na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku te od 1974. kao redovni sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1976. do 1985. bio je predsjednikom Tajništva tadašnje Biskupske konferencije za one koji ne vjeruju. U zagrebačkom dominikanskom samostanu bio je samostanski knjižničar punih 30 godina. Pod njegovim je vodstvom Samostanska knjižnica “Hijacint Bošković” narasla u regionalni spomenik kulture s vrijednim knjižnim fondom. Kao predavač sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima posvećenim proučavanju nauke sv. Alberta Velikog, sv. Tome Akvinskog, kao i dijalogu između kršćana i marksista (Rim, Pariz, Ženeva, Walberberg, Bochum, Innsbruck, Graz, Dubrovnik, itd.). Dvadeset knjiga koje je prof. Vereš napisao ili preveo te oko 500 bibliografskih jedinica – rasprava, članaka i polemika u domaćim i stranim časopisima i zbornicima pokazuju široko polje rada na kojem je ovaj Hrvat iz Bačke bio aktivan: od Aristotelove filozofije, filozofije sv. Alberta Velikog i sv. Tome Akvinskog, preko društvenog nauka Crkve i dijaloga s marksistima sve do pitanja nacionalnih manjina. Izravno je pisao na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i francuskom, a njegova su djela u više navrata prevođena na albanski, engleski, slovenski, španjolski i talijanski jezik. Verešov rad nije samo pionirski u pokretanju sustavnog prevođenja srednjovjekovnih filozofa i teologa na hrvatski jezik nego i u započinjanju znanstvenog dijaloga kršćana s marksizmom. Zbog njegova prinosa dijalogu između marksista i kršćana cijenili su ga i nekršćani, a temeljitim poznavanjem Marxove doktrine uživao je veliki ugled i među samim marksistima. U tom periodu svoga rada isticao je društveni nauk Crkve i naučavanje Zajedničkog Naučitelja sv. Tome Akvinskog.
Učitelj Reda je prije dvije godine na tu čast promaknuo i o. Augustina Pavlovića. Uz osobno priznanje dvojici hrvatskih dominikanaca za njihov doprinos na području znanosti, priznanje je to i Hrvatskoj dominikanskoj provinciji.