Makarska, 17. 5. 2000. (IKA) – Članovi i članice Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini te braća i sestre pripadnici različitih franjevačkih obitelji, nazočni u Makarskoj na redovitom godišnjem savjetovanju o služenju Bogu i čovjeku, uputili su 16. svibnja “Franjevački Mea culpa”:
“Potaknuti nedavnim pozivom Svetoga Oca na čišćenje povijesnog pamćenja, obraćamo se svojoj braći i sestrama da zajednički molimo oprost od Boga i od svih ljudi pogođenih zlodjelima različitih osoba i struktura, da nam oproste zbog nedostatne solidarnosti i zauzetosti u ublažavanju njihovih boli, zbog nedostatka djelotvorne sućuti i krivih postupaka te zbog zatvaranja očiju pred istinom.
Na posebni način molimo za oproštenje siromašne i gladne, ranjene u duši i tijelu što nismo na vidljiviji i učinkovitiji način s njima dijelili svoj kruh i druga dobra.
Molimo za oproštenje sve radnike i radnice, jer nismo jasnije i odlučnije, pa i u obliku štrajka sudjelovali u njihovoj borbi za radno mjesto, za socijalno osiguranje i za adekvatnu plaću.
Molimo za oproštenje sve vjernike i nevjernike što im svojom dobrotom i bratsko-sestrinskom riječju nismo dostatno svjedočili Božju blizinu i dobrotu.
Molimo za oproštenje crkvene poglavare što se prema njima nismo uvijek odnosili s doličnom poniznošću, ali i za to što ih nismo upozoravali na pogreške bez kojih bi uspješnije naviještali Kraljevstvo nebesko.
Molimo za oproštenje sve žene, jer nismo pravodobno i u dovoljnoj mjeri vidjeli njihovu diskriminiranost u društvu, Crkvi i u našim zajednicama.
Molimo za oproštenje sve koji su postali žrtvama lažnog kršćanstva, lažnog domoljublja i lažnog hrvatstva, kao i sve one koji su krivim svjedočenjem tih vrijednosti dovedeni na stranputice u čemu su sudjelovali i neki članovi naših zajednica.
Opraštajući svima i ujedno moleći za oproštenje, kajemo se pred vama i pred Gospodinom jer nismo djelovali i govorili kada je trebalo, sputani različitim krivim obzirima i strahovima.
Priznajemo svoje grijehe, ali se uzdamo u pomoć Božjeg Duha i u zagovor Svetog Oca Franje da bismo u svijetu i pred vama mogli ostvariti poslanje mirotvoraca i ljudi najbližih svima koji su u potrebi”.
Godišnje stručno savjetovanje franjevačkih provincijala i provincijalki održano je od 13. do 16 svibnja, a kao predavači i uvodničari u rasprave sudjelovali su sociolog religije prof. Željko Mardešić, koji je govorio o duhovnom ozračju našeg vremena i crkve, te fra Špiro Marasović koji je govorio o socijalnoj ulozi Crkve odnosno mjestu franjevaca u toj ulozi te o solidarnosti na koju su pozvani sami franjevci kao i ostali vjernici. Predavanje o pastoralnoj i katehetskoj službi franjevaca i franjevki u Crkvi održala je s. Valentina Mandarić.
U povodu franjevačkog susreta u Makarskoj u ponedjeljak su u staroj franjevačkoj crkvi makarski ogranak Matice hrvatske i Franjevački institut za kulturu mira iz Splita priredili predstavljanje knjige Luigia Accattolia “Kada Papa traži oproštenje”. Djelo su predstavili prof. Ankica Ravlić, prof. Mardešić, fra Ante Vučković i fra Bože Vuleta. Knjiga, koju je na hrvatski jezik preveo prof. Mate Križan, sadrži 94 zapisa pape Ivana Pavla II. u kojima on ispovijeda povijesne grijehe Crkve ili moli za oprost, a sastavljena je u dva dijela. U prvom dijelu autor sabire sve tragove u prošlosti na kojima će papa Ivan Pavao II. graditi svoj mea culpa, ističući naslovnu misao u prvome od devet tekstova pod nazivom “Nekoć se u Crkvi nije molilo za oproštenje”. Posljednji papa koji je priznao grijehe u Crkvi bio je Hadrijan VI. 1522. godine. Potom je u Crkvi i nad Crkvom dugih 450 godina trajao papinski muk. Preispitivanje izrasta na trima uporištima: priznavanju grijeha, traženju oprosta Pavla VI. od odijeljene braće prigodom otvaranju zasjedanja II. vatikanskog sabora i pozivu Ivana Pavla II. na ispitivanje povijesti Crkve sadržan u promemoriji upućenoj kardinalima u proljeće 1994. godine. Drugi dio knjige naslovljen “Izjave pape Ivana Pavla II.” donosi i komentira 94 teme u 21 poglavlju, te su obrađene teme o križarskim ratovima, diktaturama, podjelama među Crkvama, vjerskim ratovima, nepravdama, inkvizicijama, židovima, islamu, mafiji, rasizmu, Istočnim raskolu, povijesti papinstva, trgovini crnim robljem i dr. Ti su tekstovi, kako je istaknuto na predstavljanju, sadržajno manje više poznati, jer govore o događanjima i osobama s kojima smo suosjećali i patili, za koje se molilo i protestiralo, zbog kojih se mrzilo i proklinjalo. Također je rečeno kako se knjigom, koja sabire ključne trenutke pontifikata pape Ivana Pavla II., otvara prostor zaklonjen mržnjom, patnjom, genocidom, osvetom i gorčinom.
U nedjelju je za sudionike susreta priređen izlet i druženje na Biokovu, gdje je slavljena misa, a skup je u utorak završio završnom raspravom i zaključcima te upućivanjem “Franjevačkog Mea culpa”.