Zagreb, 17. 5. 2000. (IKA) – U sklopu socijalnih tribina koje priređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, ravnatelj Teologije u Rijeci dr. Josip Grbac i ravnateljica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje mr. Sanja Crnković-Pozaić održali su predavanje “Solidarnost i nezaposlenost u civilnom društvu” u utorak 16. svibnja u dvorani “Tribina grada Zagreba”. Govoreći o problemu solidarnosti dr. Grbac ustvrdio je kako tradicionalna solidarnost danas doživljava krizu, jer su u suvremenom društvu naglašeni egoizam i individualizam. Kako bi se riješio problem egoizma koji je glavni uzrok slabosti društva, predavač smatra da se treba početi primjenjivati kršćansko poimanje solidarnosti. “Kada država dostigne određeni stupanj blagostanja, solidarnost poprima druge oblike, postaje vrsta društvenoga ugovora tako da onaj koji prima mora zauzvrat nešto i dati. Solidarnost u takvim razvijenim društvima postaje stvar osobnoga izbora jer većina ljudi koji žive dobro nema potrebu pružati solidarnost. Kršćanski socijalni nauk ne traži ništa za uzvrat. Specifičnost kršćanskoga poimanja je da temelj solidarnosti smješta u narav i dostojanstvo čovjeka. Samo tako je moguće povezati solidarnost i pravednost”, dodao je dr. Grbac. Prema njegovu mišljenju solidarnost mora biti moralna i juridička kategorija, jer solidarnost utemeljena samo na dobroj volji pojedinca ili grupa ne polučuje uspjeh. Problem nezaposlenosti, smatra on, može se riješiti jedino organiziranom solidarnošću. Mr. Sanja Crnković-Pozaić usprotivila se tezi da se nezaposlenost može riješiti solidarnošću i pokušala je dokazati kako je naše društvo previše solidarno prema određenim kategorijama što tereti zaposleni dio stanovništva. Ekonomsku situaciju u Hrvatskoj ocijenila je alarmantnom jer, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja u kojima nezaposlenost pada, kod nas raste. Govoreći o prijavljenima na burzi mr. Crnković-Pozaić konstatirala je kako trećina registriranih negdje radi, a trećina ne želi raditi, odbijaju poslove koji im se nude, jer su to uglavnom teški fizički poslovi na kratak rok. Ustvrdila je kako ni svi prijavljeni na burzi nisu siromašni, nego imaju samo formalni status i stoga je potrebno utvrditi tko je u društvu stvarno siromašan i njemu treba pružiti pomoć. Kako bi se riješio problem nezaposlenosti, smatra ona, potrebno je preuzeti model Zapada koji se nastoji prilagoditi promjenama u ekonomiji, radi na reformiranju obrazovnoga sustava i koristi energiju interesnih grupa. Zaključila je kako je ključ za smanjivanje nezaposlenosti aktivnost, a ne solidarnost.
10