Istina je prava novost.

IVAN ŠTENGL DOKTORIRAO IZ PSIHOLOGIJE

Rim, 10. 5. 2000. (IKA) - Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Ivan Štengl obranio je u ponedjeljak 8. svibnja doktorsku tezu iz psihologije na Papinskome salezijanskom sveučilištu u Rimu. Tezu pod naslovom "Iskustvo sebe: Okretanje samom sebi ili pomoć za

Rim, 10. 5. 2000. (IKA) – Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Ivan Štengl obranio je u ponedjeljak 8. svibnja doktorsku tezu iz psihologije na Papinskome salezijanskom sveučilištu u Rimu. Tezu pod naslovom “Iskustvo sebe: Okretanje samom sebi ili pomoć za postizanje noetičke dimenzije?” izradio je na njemačkome jeziku pod vodstvom profesora Eugenija Fizzotia, a ispitnome povjerenstvu predsjedao je rektor Salezijanskog sveučilišta Michele Pellerey. Povod za izbor teme za doktorat Ivanu Štenglu dao je sam utemeljitelj logoterapije Viktor Frankl kada je u ožujku 1991. godine u Beču odstupio sa službe počasnog predsjednika “Gesellschaft fuer die Logotherapie und Existenzanalyse” (GLE). Franklu se impostacija Društva činila nedosljedna načelima logoterapije što ih je sam postavio. Kamen smutnje bio je “Selbsterfahrung” (SER) “Iskustvo sebe”, tj. važnost koja se davala osjećajnom odjeku zbilje i samih vrijednosti. Upravo stoga disertacija polazi od opće analize SER u Alfreda Laenglea s kojim se Frankl razišao i u Društvu. Štengl vrlo iscrpno iznosi Franklovu kritiku “GLE” koji zamjera Laengleu da ne vodi dovoljno računa o psihološkim dinamizmima i da ne predlaže dostatne tehnike koje bi pomogle terapeutu u dijagnozi i posljedično tome u interventu. Nadalje, Štengl vrednuje teoriju i praksu GLE s logoterapijske točke gledišta i problematizira je li ona sa stanovišta logoterapije uopće kompatibilna s bitnim elementima same logoterapije. Štenglov rad je vrlo informativni i dokumentirani te je i od ispitnog povjerenstva ocijenjen s najvišom ocjenom. U svojoj cjelini pravi je izazov različitim postavkama – koncepcijama čovjeka i psihoterapije, poglavito za buduće djelatnike na području kliničke psihologije, kao i za njihovu formaciju. U svakom slučaju može poslužiti za temeljito premišljanje teme i ranije zauzetih stavova s toga područja. U radu se posebice ističu naglasci na probleme glede objektivnosti predodžbe – percepcije, odnos među vrednotama i vrijednostima u samima sebi i njihovo značenje za osobu, pojedinca, kao i uloga i mjesto tehnika u terapeutskoj praksi.
Svećenik Ivan Štengl rođen je 1963. godine u Samoboru. Osnovnu školu završio je u svome rodnom mjestu, a od 1978. do 1982. pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Filozofsko-teološki studij započeo je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1985. godine studij nastavlja na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu do 1988. godine. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1989. godine u Zagrebu. Studij psihologije na Fakultetu za odgojne znanosti na Salezijanskome sveučilištu u Rimu upisao je 1988. godine i to je završio s položenim magisterijem 1993. godine. Potom dvije godine pastoralno djeluje u župi Sv. Obitelji u Zagrebu. U jesen 1995. godine ponovno odlazi u Rim i nastavlja na istome Fakultetu s pisanjem doktorata. Od 1999. godine pastoralno djeluje u zagrebačkoj župi Tijela Kristova u Sopotu.