Zagreb, 24. 4. 2000. (IKA) – U zagrebačkoj katedrali svečano je misno slavlje na Uskrs, 23. travnja predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić zajedno s kardinalom Franjom Kuharićem, apostolskim nuncijem Giuliem Einaudijem, pomoćnim biskupima Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem i svećenicima. U propovijedi je nadbiskup Bozanić kazao kako danas sa čitavom Crkvom ponavljamo riječi #!I uskrsnuo treći dan…#! s posebnim raspoloženjem te dodao: “Želimo ih ponoviti s istom vjerom, kojom su upravo na današnji dan bile izgovorene po prvi put. Ponavljamo s onom sigurnošću kojom su ih izrekli očevici događaja. Naša vjera se temelji na njihovom svjedočenju, a svjedočenje je rođeno iz gledanja, slušanja, izravnog susreta, iz dodira ruku, nogu, probodenog boka. Svjedočenje je rođeno iz Događaja. Da, treći je dan Krist uskrsnuo. Danas ponavljamo te riječi s jednostavnošću, jer one dolaze od jednostavnih ljudi. One dolaze od ljudi koji su ljubili i ljube Krista, koji nisu željeli prenositi ništa drugo nego li istinu o njemu, istinu o Kristu Raspetom i Uskrsnulom. #!Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.#! Tako glase te riječi i sa istom jednostavnošću istine nastavljaju iskaz: #!I uskrsnuo treći dan#!. Tu istinu, na kojoj se, kao na zaglavnom kamenu, temelji naša vjera, želimo danas podijeliti međusobno, kao puninu Evanđelja: mi vjernici Kristovi, mi kršćani, mi članovi Crkve. Taj navještaj u isto vrijeme želimo podijeliti sa svima koji nas slušaju, sa svim ljudima dobre volje. Mi taj navještaj izgovaramo s radošću, jer kako da se ne radujemo zbog pobjede života nad smrću. Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Ovo je dan opće nade. Ovo je dan u koji se oko Uskrslog ujedinjuju i udružuju sve ljudske patnje, razočaranja, povrede, križevi, potištenosti, prisile poniženo ljudsko dostojanstvo, nepoštovanje ljudskoga života, svaki krik ljudske povrede. Danas se žrtvi vazmenoj pridružuje žrtva naše hvale”. Nadbiskup Bozanić uputio je pozdrav svima u katedrali riječima koje je Uskrsli uputio apostolima u dvorani Posljednje večeri u Jeruzalemu: “Mir vama Zagrepčanima! Mir vama vjernicima Zagrebačke nadbiskupije! Mir vama građanima Hrvatske! Mir tebi, hrvatski narode! Mir: kao plod temeljnog reda, kao izražaj poštovanja prava na život, na istinu, na slobodu, na pravdu i na ljubav za svakoga čovjeka. Mir i pomirenje u našoj sredini, u našem hrvatskom društvu, u privatnom i javnom životu. Mir, međusobno poštovanje i vrednovanje, mir koji unosi povjerenje: da čovjek ne gleda na drugoga kao na neprijatelja, kao na nepoželjnog samo zbog toga što se ne nalazi u njegovoj skupini, ili u njegovom taboru. Mir koji omogućava da se prihvati i onoga koji drukčije misli. Mir koji osposobljava čovjeka za dijalog, za razgovor, za zajedničko traženje rješenja. Mir u kojem čovjek prihvaća Krista koji je prije 2000 godina došao na svijet jer je #!Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni#!”.