Časni i poštovani narode Božji u našoj biskupiji šibenskoj: braćo i sestre vjernici laici, redovnici i redovnice, braćo svećenici i župnici, mir vam i blagoslov Božji na korizmenom putu prema Uskrsu.

“Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.” Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer je On nježnost sama i milosrcle, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.” (Joel 2, 12).

1. Prvi zov Korizme: “Vratite se k meni!”
Korizma je sveto vrijeme u kojem nas naš Gospodin, “nježno i milosrdno” poziva da “razderemo (okove) svoga srca” pa mu se vratimo, jer je on “bogat milosrdem.” Korizmeno vrijeme je dakle, vrijeme Božje nježnosti i milosrđa. U njezinom središtu je Gospodin Bog naš koji nas nježno i milosrdno poziva k sebi. On je naš milosrdni Otac. On je naš Stvoritelj, izvor našega života, korijen njegove vrijednosti i temelj dostojanstva. On je u Sinu svome Isusu Kristu postao čovjekom, koji je svojim životom, smrću i uskrsnućem postao Spasitelj svih ljudi. On je u ljubavi svoga Duha Svetoga trajni obnovitelj i posvetitelj svijeta, u sve vrijeme sve do vječnosti, kad će on biti “sve u svima”. Nema drugoga ni drugačijeg Boga. On nas poziva da otkrijemo njegovo lice. Da čujemo njegova glas i njemu se “vratimo svim srcem svojim.” Korizma je sveto vrijeme kad se susrećemo s Bogom nazočnim u Riječima Pisma i kad s molitvom ulazimo u živi razgovor s njime. Tako se Bogu vraćamo i svoj život, sa svim svojim radostima i žalostima, otvaramo Božjoj ljubavi i mudrosti, njegovom svjetlu i snazi njegova Duha. Potičem vas stoga na svakodnevno čitanje i slušanje Svetoga Pisma, naročito svetog Evanđelja, na razmišljanje o Božjoj Riječi, na “Biblijske tribine”. Potičem vas na molitvu, osobnu i obiteljsku, a osobito na zajedničku molitvu u vašim župama i crkvama: na “Put križa”, Krunicu, molitvu “Časoslova naroda Božjega”, na Euharistiju, na korizmena klanjanja pred Presvetim kao i na korizmene duhovne obnove.

2. Drugi zov Korizme: “Razderite srca svoja!”
Gospodin se u Bibliji često tuži na tvrda i kamena, okovana, zarobljena i odmetnula srca svoga naroda. Gospodin se žali da ga njegov ljubljeni narod zaboravlja, da ga često časti tek ustima a srce mu je daleko od njega, da ga ne prepoznaje, napušta ga ili čak zamjenjuje sa lažnim bogovima i idolima, koji su na smrt i prokletstvo a ne na život i blagoslov. I Isus je zaplakao nad svojim gradom Jeruzalemom i narodom jer nije spoznao vrijeme spasenja koji je on donio, pa zato od njega neće ostati ni “kamena na kamenu.” A On nikad ne ostavlja svoj narod, “jer je u vijeke milosrđe njegovo”! Svako vrijeme ima neke svoje okove kojima okiva ljudska srca pa onda i pameti da sve teže prepoznaju Boga pravoga, sami sebe, ljude i svijet s kojima žive. Sve manje imamo vremena za svoje srce (za svoj život). Postajemo lutaoci izvan sebe, beskućnici, trkači po rubovima, prazninama i bespućima, po “periferijama”života, kako kaže papa Franjo. Sve više “nemamo vremena” ni za Boga, ni za svoju obitelj, za svoje prijatelje, ni za svoj narod i ljude oko sebe. Svakovrsni mediji nam nude iskrivljene slike, pobrkane vrijednosti, pogubne načine života i svjetonazora, strašnu potrebu slobode i demokracije. Politike nasilno guraju ideologiju “moćnih interesnih grupa” u sva područja života: u škole, u znanost, u sve institucije i strukture i dovode u pitanje sve temeljne vrednote ljudskoga društava, naročito one koje imaju svoj izvor u Božjem promislu, redu i zakonima. Crkva Kristova postaje najpoželjnija meta obezvrjeđivanja, mržnje, otvorenih i grubih napada, sve do progona i mučeništva. Čovjek bez Boga sve više postaje gubitnikom u svemu, a zemlja “dolina nesretnika.” Korizma je vrijeme u kojem nas Bog zove da uđemo u svoje srce, da se suočimo s okovima koji ga zarobljuju da više ne možemo disati puninom života u sebi, ni u svojim obiteljima, u svome zvanju, ni u svome narodu, domovini, ni u svojoj Crkvi. Bog nas poziva da “razderemo” okove koji sapinju naša srca. To nije moguće bez njega, bez njegove “nježnosti i milosrđa”, bez njegova oproštenja i obnove. Zato i molimo: “učini srce naše po srcu svome!” Potičem stoga na sudjelovanje u pokorničkim slavljima koji će nam pomoći da u Božjem svijetlu jasno uvidimo svoje okove grijeha i propusta. Da se pokajemo, da ih u svetoj ispovijedi izrečemo pred Bogom, i tako zadobijemo Božje oproštenje i oslobođenje svoga srca. Da možemo živjeti u miru s Bogom, sa samim sobom i sa ljudima u Božjem svjetlu i ljubavi, slobodi i radosti. Korizma je oduvijek bila vrijeme pokore, posta, nemrsa i milostinje, vrijeme naših dragovoljnih odricanja u korist braće ljudi, koji se nalaze u većim nevoljama i potrebama života. Učitelj nas je učio kako će se po tome prepoznati da smo njegovi. Sigurno je danas vrlo poželjno odreći se loših navika, ogovaranja, nekih medija i interneta, ispraznih druženja i zabava. Milodari za potrebne, kojih je sve više i u našoj sredini, poseban su znak i naše zahvalnosti Bogu za darove kojima nas on svakodnevno dariva. I ove korizme potičem da svojim milodarima sudjelujemo u akciji Caritasa: “Solidarnost sa Crkvom i ljudima u BIH” u trećem korizmenom tjednu. I ne zaboravimo da je i oko nas sve više obitelji i pojedinaca koje trebaju našu solidarnost i pomoć, o čemu naročito skrbi naš Caritas. Pomažimo svoj Caritas! “Bog koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti”, kaže isus svojim učenicima. (Mt 6).

3. Treći zov Korizme: Obitelj.
Sveti Otac Papa Franjo stalno naglašava i ponavlja vjeru Crkve da je obitelj “temeljna stanica ljudskoga društva”… Od početka je Stvoritelj stavio svoj blagoslov na muškarca i ženu kako bi bili plodni i kako bi se množili na zemlji. Tako obitelj u svijetu predstavlja nešto poput odsjaja jednog i Trojstvenog Boga.” “Naše će promišljanje uvijek imati na umu ljepotu braka i obitelji, veličinu te ljudske stvarnosti tako jednostavne a ujedno tako bogate, sastavljene od radosti i nada, truda i patnje kao i čitav život… Obitelj je danas prezirana, s njom se loše postupa. Ono što se od nas traži je, prepoznati koliko je lijepo, istinito i dobro oblikovati obitelj, biti obitelj danas; koliko je to nužno za život svijeta, za budućnost čovječanstva. Od nas se traži da jasno istaknemo blistavi Božji plan o obitelji te da pomognemo bračnim drugovima da ga u svom životu žive radosno, tako da ih pratimo u mnogim poteškoćama, s mudrim, hrabrim i ljubavlju ispunjenim pastoralom.” Papa Franjo je pozvao sve obitelji da mole za sinodu biskupa Crkve, koja će i ove i slijedeće godine raspravljati o Obitelji. “Ta je Biskupska sinoda, piše Papa obiteljima, posebno posvećena vama, vašem pozivu i poslanju u Crkvi i društvu, pitanjima vezanim uz brak i obitelj, obiteljskom životu, odgoju djece. Zato vas molim da za to intenzivno molite Duha Svetoga da prosvijetli Crkvu kao bi raspoznala pravi put da pomogne obiteljima, svjetlom i snagom koji dolaze iz evandelja.! Vaša molitva bit će dragocjeno blago koje će obogatiti Crkvu.” Pridružimo se molitvi Crkve za naše obitelji i za sve obitelji svijeta. I ove Korizme ponavljam poziv koji sam uputio na početku ove Crkvene godine: Pozivam cijelu našu Crkvu, sve vas draga braćo i sestre, da i ovo vrijeme svete Korizme, kao i cijelu ovu godinu posvetimo našim obiteljima. Da se svi vjernički zauzmemo za sve veće i teže probleme u kojima su se našle obitelji i sve što je s obiteljima sudbinski vezano. To su pitanja braka i ženidbe, začeća, rađanja i odrastanja djece. Naročito teška pitanja ljudskog i kršćanskog odgoja djece i mladih. Da se u vjerničkom zajedništvu i odgovornosti više za njih zauzimamo i pomažemo, u vremenu koje kao da se urotilo protiv obitelji i braka, rađanja, odgoja djece i dostojanstva obiteljskog života. Potičem naše kršćanske obitelji da se uključe programe za obitelji u svojim župama i biskupiji. I ovog puta vas podsjećam da će se naš “biskupijski dan obitelji” održati 5. travnja u Gospinom svetištu u Vrpolju, a 6. travnja nastaviti po župama. I Pastirske pohode našim dekanatima posvetit ćemo OBITEUI.

4. Četvrti zov Korizme: Pripravimo se za uskrsna slavlja.
Korizma je vrijeme priprave za najveća i najsvetija slavlja naše vjere: Vazmena slavlja Kristove muke, smrti i uskrsnuća. “Njegovo uskrsnuće, piše Papa Franjo, nije nešto što pripada prošlosti, već sadrži životnu snagu koja je prožela svijet. Tamo gdje se sve čini da je mrtvo, iznenada se javljaju klice uskrsnuća. To je neodoljiva sila. Istina je kako se mnogo puta čini da Bog ne postoji: vidimo nepravde, zla, ravnodušnost i okrutnosti koje ne jenjavaju. No isto je tako sigurno da usred tame počinje uvijek nicati nešto novo, koje prije ili poslije daje plod… Svaki se dan u našem svijetu ponovno rađa ljepota. Vrednote uvijek teže za tim da se ponovno jave u novim oblicima, i ljudska su se bića svaki put ponovno digla iz situacija koje su se činile bezizglednima. To je snaga uskrsnuća. Svaki je od nas sredstvo toga uskrsnog događanja i snage. Uskrsna vjera vjeruje da nas Bog doista ljubi, da je živ, da može djelovati na tajnovit način, da nas ne napušta, da izvlači dobro iz zla svojom snagom… Kristovo uskrsnuće posvuda širi klice novoga svijeta; i ako ih se odreže one ponovno niču, jer je Gospodinovo uskrsnuće već prodrlo u skriveno klupko ove povijesti, jer Krist nije uskrsnuo uzalud. Ne ostanimo izvan te povorke žive nade.” (EG br.276) Neka nam svima ovo sveto Korizmeno vrijeme pomogne da se zdušno uključimo u slavlje uskrsne pobjede, pobjede života nad smrću, vječnosti nad vremenom.

Sretan vam i blagoslovljen Korizmeni put prema Uskrsu! S vama na putu, u zajedništvu i molitvi,
+Ante, šibenski biskup