Slavonski Brod, 11. 4. 2000. (IKA) – Javna tribina o oprostu održana je 10. travnja u katehetskome pastoralnom centru župe Gospe od Brze pomoći u Slavonskom Brodu, a u organizaciji slavonskobrodskog dekanata. Tribinu je vodio župnik iz Oprisavaca Stjepan Sokolović, a gost je bio profesor dogmatske teologije u Đakovu dr. Ivan Zirdum, pokretač i voditelj Biblioteke “U pravi trenutak”. Crkva je do početka VII. stoljeća prakticirala strogu pokoru prema teškim grešnicima. Pokora, koja se sastojala od posta, posebnog odijevanja i ostalih djela, trajala je i do 10 godina nakon čega je biskup pokornika ponovno primao u Crkvu. Cijela je zajednica molila da pokornik izdrži, a ako se vidjelo da je revan skraćivala mu se kazna. Od 7. do 11. stoljeća uvedena je privatna pokora i skraćivanje pokore koja postaje nužna zadovoljština za grijeh. Predavač je ukazao na razlike opraštanja od oprosta. U ispovijedi se opraštaju svi grijesi i dobiva se oproštenje od vječne kazne, dok se pod oprostom misli na oslobađanje od nužne zadovoljštine za grijehe, odnosno od vremenite kazne. Unatoč oproštenju koje se dobiva u ispovijedi, nužno je da vjernik stekne naviku oslobađanja od sklonosti prema grijehu. To su ožiljci koji ostaju zbog grijeha, a koje vjernik ispašta i poravnava djelima ljubavi i pokore, svakovrsnom pobožnošću i molitvom. Preporuča se da pokornik svojom pokorom teži da dobije oprost, odnosno važna su voljna djela pokore da bi izliječila čovjeka od naklonosti prema grijehu. U tim nastojanjima Crkva kao majka pomaže pokorniku dajući mu prigodu za oprost u godini Velikog jubileja. Posebno je važno da zemaljska Crkva moli za oprost grijeha svojih predaka te da moli i čini pokornička djela za stjecanje vlastitog oprosta. A to ne moraju biti samo hodočašća u Svetu zemlju ili Rim, nego i hodočašće bolesniku, mentalno retardiranoj osobi i svakome drugom tko pati i tko je u potrebi, zaključio je predavač.