Dubrovnik, 10. 4. 2000. (IKA) – Na tradicionalnome križnom putu na petu korizmenu nedjelju 9. travnja uputilo se više tisuća Dubrovčana prema Srđu, gdje je 1997. godine postavljen novi kameni križ visok 14 metara. Na tome istom mjestu bio je križ kojeg je dao izraditi dubrovački biskup Carević 1935. godine, a kojeg su četnici srušili 6. prosinca 1991. godine. Križni put predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić sa svećenicima i redovnicima dubrovačkog dekanata. Prije završne molitve i blagoslova biskup Puljić u svome je nagovoru istaknuo kako ništa nije toliko blisko čovjeku kao patnja, križ i muka, te da nema čovjeka koji ne bi poznavao i tu stranu života. “Događaj muke Gospodnje, o kojoj smo intenzivno razmišljali hodeći ovim krivudavim stazama Srđa, ne završava činom razapinjanja, već onoga nedjeljnog jutra navještajem ‘uskrsnuo je’. Uskrsni događaj je osmišljenje svim ljudskim patnjama i to nam daje povod i razlog o patnji pozitivno razmišljati. Želimo li nasljedovati Isusa, onda bi trebalo osluškivati ono što je on na križnome putu govorio i radio. Posebno bi trebalo uživjeti se u posljednje trenutke njegova ovozemaljskog života”, poručio je biskup Puljić, istaknuvši kako Krist u časovima boli i muke misli i na svoje neprijatelje. “Evanđeoski opis nevino osuđenog Isusa, kao i drama njegova umiranja na križu jasna su poruka suvremenome čovjeku”, ističe dubrovački biskup, kazavši kako ponajprije jasno govori o postojanju zla i nepravde, koji su “trajna konstanta ljudske povijesti i neshvatljiva tajna čovjekova života i hoda”. “Naša nazočnost na križnome putu uz ovo sveto brdo Srđ izraz je naše molitve i ljudske solidarnosti s bolovima Sina Božjega, kao i izraz naše vjere u smisao patnje i križa”, rekao je biskup Puljić postavivši pitanje je li taj Kristov kalvarijski hod samo povijesni događaj ili je to trajni proces u koji su upleteni i vjernici. “Ako je to trajni proces u kojem i mi sudjelujemo, pitamo se, kako onda odigrati pozitivnu ulogu u tome procesu. Ne bismo, naime, htjeli biti Jude koji tebe, Isuse, prodaju za mizerne škude: dolare, marke i eure. Ne bismo htjeli biti lažni svjedoci koji te terete svojim iskazima. Nikako, pak, ne bismo željeli biti među svjetinom koja viče ‘raspni ga, raspni’. Osjetili smo, naime, i na vlastitoj koži česte osude i teške nepravde. Zbog toga razumijemo tvoj plač i zapomaganje. I mi smo Hrvati, a posebno Hrvati Srednje Bosne, gorko jauknuli prije mjesec dana zbog drastične političke osude generala Blaškića. A ovih dana čujemo i čitamo da ‘sinedrij u Haagu’ namjerava hapsiti i ostale hrvatske generale i to uz pomoć hrvatskih organa”, rekao je biskup Puljić postavljajući pitanje zašto su onda ginuli hrvatskih mladi vojnici o čemu svjedoče grobovi diljem Hrvatske. U svome nagovoru biskup Puljić podsjetio je i na stradanja u tijeku Domovinskog rata u Dubrovačkoj biskupiji, kojima je i sam bio svjedok te svojim upozoravanjima svjetske javnosti na ta događanja. Pri tome je izrazio bojazan da će biti obezvrijeđene žrtve hrvatskih branitelja, koji nisu nikoga napadali nego su branili svoje: “Pribojavam se da će i ovdje haška tunika zaviti u crno još neke naše hrvatske obitelji. I strepim nad sudbinom naših branitelja. S pravom se bunim zbog toga, jer se tako izjednačuje agresor i žrtva”. U svemu tome, poručuje biskup Puljić, vjernika tješi snaga i nadahnuće Krista na križu, njegov pozitivni odnos s grešnicima, suosjećanju s patnicima i posebno obraćanje svojima, te stoga i “mi poput Tebe i Tvog namjesnika na zemlji Svetog Oca Ivana Pavla II. želimo zauzeti pozitivni odnos prema svima koji su nas osuđivali kroz stoljeća, prodavali i izdavali”.