“Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, isprazna je njegova bogoljubnost!” (Jak, 1, 26)

Drage sestre i braćo, redovnice i redovnici, svećenici i narode Božji, bilo vam korisno i blagoslovljeno sveto vrijeme korizme 2014!

Ovaj put pozivam sebe i tebe da sveto vrijeme korizme provedemo vježbajući pravilno govorenje. Da ponuđeno vrijeme korizme iskoristimo vježbajući jezik da nam njegovi “proizvodi” budu na duhovnu korist. Dakako, s time pridonosimo rastu prema “dobrim visinama” i naših obitelji, i naše vjerske zajednice, naše župe, samostana, župskih dvorova… Uz ostalo, ako “popržimo” jezik – možemo time i “ne mrsiti se” (i ne zamrsiti se!) i osobito – možemo vrlo uspješno postiti! Jer “ono što pogani (onečišćuje čovjeka!) – izlazi iz čovjeka!”
Slijedom biblijskih kazivanja, a dosta toga i iz života, zapažamo što Božja riječ govori o tom predmetu, pa i naše ljudsko iskustvo potvrđuje i uči nas da je jezik zaista “malo kormilo” koje, ako “ne sluša”, učini da brod “poljubi” kopno i stavlja u opasnost sve koji su na brodu, pa i samog kormilara!
Već je starozavjetni mudrac-mislilac ustvrdio “Užas je gradu čovjek jezičav, a brbljavac je omražen!” (Sir 9, 18). Na drugom će mjestu Starozavjetnik ustvrditi: “I slava i sramota dolaze od riječi, a jezik je čovjekova propast njegova” (Sir 5,13). Mudrac ide dotle da se boji da ga njegov “jezik ne uništi” (Sir 22,27). I isti ističe opasnu ulogu jezika u povijesti svijeta kad kaže: “Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika” (Sir 28,18). A u Izrekama Salamunovim pisano je: “Jezik i kosti lomi!” (Izr 25,15). Psalmist-pjesnik nemilosrdno se okomljuje u više navrata osobito na “one koji govore: jezik je naša snaga, naše su usne za nas, tko nam što može?” (Ps 12, 5). a u prethodnom retku nemilosrdno se obračunava s ljudima takvih jezika: “Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive i jezik hvastavi” (Ps 1¸2, 4). Prorok Jeremija, koji je i sam “na svojoj koži” osjetio zloću ljudskog jezika, kaže: “Privikoše jezik da govori laži” i opet: “jezik im je strijela ubojita” (Jer 9, 4 i 7).
U Novom zavjetu sveti se apostol Jakov posebno osvrnuo na otkrivanje uloge jezika i nezaobilazno je njegovo mišljenje o ovome: “Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik malen je ud a velikim se može ponositi.”
Evo količina vatre koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.
Doista sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njima i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati” (Jak 3, 4 – 10).
I što nam je činiti? Kako ovladati “tehnikom” pravilnoga govorenja? Psalmist na više mjesta nudi rješenje: “Odlučio sam – čuvat ću put svoj da ne sagriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati” (Ps 39, 2). Divne li odluke za korizmu – zauzdati usta! Koristan program koji može vjernikovu bogoljubnost pretvoriti u istinsku i nepatvorenu bogoljubnost i pobožnost. Jer, upozorava sv. Jakov: “Smatra li se tko bogoljubnim (pobožnim), a ne obuzdava svoga jezika, njegova je bogoljubnost (pobožnost) isprazna” (Jak 1,26). A mudri Sirah bi dodao: “Bolje je pokliznuti se na cesti, nego na jeziku!” (Sir 20,18). K tome, stara je narodna mudrost rekla: “Tko muči (čitaj: šuti) – dva uči!” Osobito je osjetljivo pitanje šutnje u odnosu na povjerenu tajnu. Povjerenje može više puta snažna provjera ljudskog karaktera. Jer naši su životi utjelovljenje našeg karaktera (značaja). A dobar karakter više vrijedi nego lijepo lice. K tome, to nas uvelike vježba za ispravno znanje o veličini svakog čovjeka o kojem govorimo, govorimo ali ne “pretresamo”. “Svakog dana od čovjeka čovjeku prijeti opasnost!” (Seneka, rimski državnik).
Osobito je nečasno “naslađivati se” tuđoj nevolji i zlurado širiti vijesti o tome. Ne samo da to ubija u čovjeku sve što označava vrijednost čovjeka, nego ga može učiniti pravim lopovom koji će bezobzirno nekome “ukrasti” dobar glas! A sve je u tome, ta “krađa” se događa puno puta i “ne htijući”, jer tko puno govori i tko često prenosi svakojake vijesti, teško će to izvesti a da nečiji “dobar glas” ne dovede u pitanje. “Prava je nevolja kad čovjek nema dovoljno duha da bi dobro govorio ni dovoljno pameti da bi šutio” (J. La Bruyere). Stari je učitelj Kineza istaknuo: “Kad čovjek mnogo govori, uvijek reče ponešto što nije trebalo reći” (Konfucije). “Smatraj da je prava vrlina obuzdati jezik!” davno je istaknuo rimski državnik Portius. Dodajmo tome i misao suvremenoga njemačkog aforističara: “Sve se može raditi s jezikom, čak i šutjeti!” (H. Herbert). Tek će na Sudu Božjem biti otkriveno koliko su neke žene i muškarci zaslužili nagradu blažene vječnosti zbog razborite šutnje i s druge strane, koliko su zla nanijeli oni koji su govorili kad to nije bilo ni potrebno ni korisno. “Ne reci sve što znaš, ali uvijek znaj što kažeš!” rekla je ljudska mudrost.
Korizma 2014, sestro i brate, uz ostalo, neka bude i “mjerenje” riječi, kontrola našeg govorenja. Ako već o drugome govorimo, držimo se stare preporuke: govori ono što si spreman izgovoriti i pred onim o kome govoriš; govori samo ono što izgrađuje, potrudi se o drugima iznijeti “na vidjelo” i ono što je dobro. Uostalom, učini drugome što bi volio da tebi drugi učini i: Ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi učini! To su naravne zapovijedi koje nikada ne gube na vrijednosti i koje su uvijek suvremene.

Svima u Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji želim blagoslovljenu korizmu!
biskup +Slobodan Štambuk