Tel Aviv, 22. 3. 2000. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. na svom je hodočašću u Svetu Zemlju iz Amana u utorak u 17.45 sati po mjesnom vremenu sletio u međunarodnu zračnu luku Ben-Gurion u Tel Avivu u Izraelu. Pri kišovitu vremenu Papu su pozdravili predsjednik države Ezer Weizman, premijer Ehud Barak s članovima vlade, diplomatski zbor kao i katolički biskupi, latinski i sjedinjeni.
U svom se pozdravnom nagovoru Papa zauzeo za nastavljanje i proširivanje dijaloga između židova i kršćana te za prevladavanje još postojećih predrasuda. Pripadnici obje religije morali bi, rekao je Papa, “s novom otvorenošću jednih za druge zajednički poduzeti napore da se odstrane svi oblici predrasuda”. Moralo bi se uvijek i posvuda pokazivati “istinsko lice Židova i židovstva i jednako tako istinsko lice kršćana i kršćanstva”. To vrijedi na svim područjima, u načinu mišljenja, u nauku i u medijima.
Ivan Pavao II. podsjetio je na sve ono što je u razvoju odnosa između Vatikana i Izraela učinjeno od posjeta pape Pavla VI. 1964. godine pri čemu je uspostavljanje diplomatskih odnosa 1994. godine označio kao krunu napora u dijalogu. Zajednički interes, osim slobode vjeroispovijesti i odnosa Crkva-država, također je i mirovni proces na Bliskom istoku, čiji je cilj “trajni mir i pravednost za sve”.Svoga domaćina, izraelskog predsjednika Ezera Weizmana Papa je nazvao “čovjekom mira i mirotvorcem”.
Predsjednik Weizman je u pozdravnom govoru podsjetio na zauzimanje Ivana Pavla II. protiv antisemitizma i rasizma. Kršćani i židovi posvuda u svijetu morali bi se zajednički boriti protiv tih zala. Pritom je Weizman istaknuo izraelske napore oko mirovnog procesa te naglasio ulogu Jeruzalema kao ponovno ujedinjenog glavnog grada Izraela, koji je “glavni grad i izvorište ponosa izraelske države”.
Izraelski je predsjednik također rekao kako Židovi zahvalno uzimaju na znanje da je u katoličkom nauku na nov način naglašena spoznaja da kršćanstvo ima židovske korijene te da se židovski narod respektira u svojoj samosvijesti. Pritom je također važno, rekao je Weizman, da kršćani budu nakloni novoj realnosti suvremenog Izraela, koji je kao država duhovna domovina židovskoga naroda, gdje su židovi, kršćani i muslimani “živjeli u miru i harmoniji”.
Glede mirovnoga procesa, Weizman je istaknuo kako je “naša ruka ispružena prema miru s našim arapskim susjedima. Mi čeznemo za tim mirom, sanjamo o njemu, molimo za njega”.