Zagreb, 14. 3. 2000. (IKA) – Svećenici Zagrebačke nadbiskupije okupili su se 13. ožujka na Svećeničkom danu u prostorijama Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem u sjemenišnoj kapelici, a nastavljen je u velikoj dvorani Sjemeništa. Na početku susreta sve nazočne, među kojima i zagrebačke pomoćne biskupe Josipa Mrzljaka i Vladu Košića, pozdravio je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, rekavši kako trebamo biti ponosni što živimo u vremenu o kojem će se pisati. “Ono što je jučer učinio Sveti Otac bit će duboko ubilježeno u povijest, jer je to jedan od najvećih čina njegova pontifikata. Ne mogu se odmah sagledati sve dimenzije ovog čina, no sigurno je da on gura naprijed, prema novim vremenima. Papa moli za oproštenje i ujedno ga daje. On to čini da Crkvu očisti do kraja kako bi mogla čista zakoračiti u novo tisućljeće. Papa počinje od sebe, od Crkve, da tako pokaže budući hod Crkve kroz povijest”, istaknuo je, između ostalog, nadbiskup Bozanić.
Potom je prof. dr. Ivan Šaško održao predavanje “Oživotvorenje euharistijskog slavlja u godini Velikog jubileja”. Govoreći o zahtjevnosti Isusovih riječi “Ovo činite meni na spomen”, prof. dr. Šaško istaknuo je kako ono što je Isus želio reći nije tek puko ponavljanje obredne geste lomljenja kruha, već ostvarenje svega što gesta označuje. “I najzanimljivija za naše današnje razmišljanje je pokazna zamjenica #!ovo#! u povezanosti s glagolom – #!ovo činite#!. Upravo se te dvije odrednice nalaze u glagolskoj imenici #!oživotvorenje euharistijskog slavlja#!. Zato bih i sebi i vama želio skrenuti pozornost da je nešto u našemu slavlju premalo živo, da bi se iz euharistije mogao tvoriti život, tj. da nam je kršćanska zbilja premalo prožeta djelovanjem, da bi slavlje dobilo svoje mjesto i zbiljnost. I nije nipošto nevažno kako se odnosimo prema euharistiji; zapravo nema važnijega, ali dok euharistijsko slavlje ovisi o svemu, sve u tom slavlju ne treba ovisiti o plodonosnomu shvaćanju euharistije”, rekao je dr. Šaško. Posebno je istaknuo da se euharistiji može pristupiti na različite načine, ali se boji različitih načina crkvenosti koji proizlaze iz tih shvaćanja euharistije: “Sve što je dovedeno na razinu dopadljivoga, #!ne-dosadnoga#!, a nema potporu u kršćanskomu identitetu, ostaje neukorijenjeno i neprihvatljivo kao govor našega slavlja”.
Prof. dr. Stjepan Baloban govorio je o temi “Svećenik i socijalno djelovanje Crkve prema crkvenom socijalnom nauku”. “Počevši od 1991. godine u Hrvatskoj se tijekom godina sve više govorilo, pisalo i raspravljalo o socijalnom ili društvenom nauku Crkve. Jedan od povoda velikom zanimanju za socijalni nauk Crkve nakon povijesnih promjena u Hrvatskoj 1990. godine, bila je #!Akademija o stotoj obljetnici enciklike Rerum novarum, koju je organizirala Katedra moralne teologije KBF-a. Akademija je održana 15. svibnja 1991. godine. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić je, zajedno s tadašnjim dekanom KBF-a prof. dr. Tomislavom Šagi-Bunićem, podupro inicijativu za osnivanje #!Katedre katoličkoga društvenog nauka#! na KBF-u. Nakon tog događaja i objavljivanja socijalne enciklike pape Ivana Pavla II. #!Centesimus annus#! (1991. god.) u hrvatskoj javnosti sve više raste zanimanje za socijalno učenje Crkve. To je kulminiralo posljednjih godina, posebno nakon poznate poruke nadbiskupa Josipa Bozanića za Božić 1997. godine”, istaknuo je na početku svoga izlaganja prof. dr. Baloban. Nadalje, predavač je posebice istaknuo fenomen hrvatske javnosti u kojoj progresivno raste zanimanje za socijalni nauk Crkve, dok u samoj Crkvi, tj. među vjernicima i svećenicima to nije slučaj. Kao razlog tomu dr. Baloban ističe da svećenici i pastoralni djelatnici nedovoljno poznaju sadržaj socijalnih dokumenata Crkve. “Držim da dio odgovornosti leži na odgojnom i obrazovnom sustavu, tj. u našim bogoslovijama i na našim teološkim učilištima, a dio odgovornosti u načinu života u bivšem komunističkom sustavu u kojem je kršćanin mogao biti kršćanin u svojoj obitelji, u krugu prijatelja, u crkvi, ali ne i u javnom životu kao učitelj, profesor, političar, novinar… Vjera se živjela u #!privatnoj sferi#! života. To je jednim dijelom utjecalo i na to da su svećenici više pozornosti posvećivali #!duhovnim#! i #!moralnim#! pitanjima, a socijalno-etička pitanja su ostajala po strani”, rekao je predavač. Dr. Baloban je istaknuo kako su teme o “socijalnom” privlačne te da su one sastavni dio poslanja Crkve od početka kršćanstva do danas. No, u Hrvatskoj još nema izrađenih dokumenata o socijalnom nauku koje je objavio Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Također, nemamo znanstvene institucije koja bi se “ex professo” bavila proučavanjem socijalnog nauka Crkve. U svome izlaganju prof. dr. Baloban dao i prikaz socijalne osjetljivosti svećenika u Hrvatskoj temeljen na socioreligijskom istraživanju “Vjera i moral u Hrvatskoj”. Prof. dr. Baloban je zaključio kako bi se u Hrvatskoj trebale pokrenuti brojni poticaji koji bi olakšali provođenje socijalnog pastorala.
Poslijepodnevni dio susreta svećenika Zagrebačke nadbiskupije bio je posvećen trenutnim problemima, prijedlozima te budućim smjernicama rada.