VATIKAN: MEĐUNARODNI SKUP O PROVOĐENJU DRUGOG VATIKANSKOG SABORA
Vatikan (IKA )
Povijesno-teološko povjerenstvo, koje djeluje u sklopu Središnjeg odbora za proslavu Velikog jubileja priredilo je od 25. do 27. veljače u Vatikanu međunarodni skup na kojemu je iza zatvorenih vrata o provođenju Drugoga vatikanskog sabora raspravljalo 250 kardinala, biskupa, nadbiskupa, teologa i stručnjaka laika iz cijelog svijeta.
Vatikan, 28. 2. 2000. (IKA) – Povijesno-teološko povjerenstvo, koje djeluje u sklopu Središnjeg odbora za proslavu Velikog jubileja priredilo je od 25. do 27. veljače u Vatikanu međunarodni skup na kojemu je iza zatvorenih vrata o provođenju Drugoga vatikanskog sabora raspravljalo 250 kardinala, biskupa, nadbiskupa, teologa i stručnjaka laika iz cijelog svijeta. Tom je skupu prethodilo više susreta stručnjaka, koji su od 20. listopada do 1. studenoga 1997. razmotrili korijene protužidovstva u kršćanskim krugovima, od 29. do 31. listopada 1998. djelovanje inkvizicije te od 15. do 18. listopada protekle godine djelatnost Jana Husa.
Prema riječima generalnog tajnika Središnjeg odbora za proslavu Svete godine nadbiskupa Crescenzia Sepea, skup je s jedne strane želio odgovoriti koji su bili učinci Koncila koji je održan od 1962. do 1965. godine za Katoličku crkvu, a s druge strane, ispitati koliko su do sada duh i dokumenti Koncila provedeni u život Crkve. Prema riječima pomoćnog rimskog biskupa Rina Fisichella, skup se usredotočio na četiri središnje teme, o čemu su govorili poznati teolozi: o prednosti Biblije u životu vjernika (p. Albert Vanhoye), o pogledu na Crkvu kao zajednicu (kardinal Joseph Ratzinger), o liturgiji kao izvoru i vrhuncu kršćanskoga života (pomoćni biskup Pere Tena Garriga) te o dijalogu sa svijetom (biskup Angelo Scola).
Simpozij je po svom povratku iz Egipta u nedjelju 27. veljače zaključio papa Ivan Pavao II. U svom je govoru Papa istaknuo kako je “Drugi vatikanski koncil prije svega bio iskustvo vjere, trajno svjedočanstvo Crkve koja je narod na putu te je nužan suvremenom čovjeku ukoliko želi razumjeti samog sebe do dubine”. “Koncil je bio iskustvo vjere, čin predanja Bogu. Onaj koji bi se želio približiti Koncilu ne uzimajući u obzir tu ključnu činjenicu uskratio bi si mogućnost shvaćanja dubine njegova duha”, rekao je Papa. Koncilski oci bili su pred izazovom da “dublje shvate, u dobu brzih promjena, narav Crkve i njezin odnos sa svijetom kako bi se došlo do primjerenog #!posadašnjenja#!”. “Prihvatili smo taj izazov – i ja sam bio među koncilskim ocima – i pružili smo vam odgovor tražeći najdosljednije razumijevanje vjere”, rekao je Papa.
U nastavku svoga govora Ivan Pavao II. istaknuo je kako je to savjetovanje na tragu izvanredne sinode iz g. 1985. održane dvadeset godina nakon Koncila. Crkva se mora zauzimati za “sve dublju” svijest o koncilskom učenju, kojom će se podsjetiti na temeljnu nakanu toga događaja, naime na prenošenje, navještaj Riječi spasenja “prevladavajući protivna i djelomična tumačenja koji su onemogućili bolje izražavanje novosti koncilskog učenja”. “Promatrati Koncil smatrajući da on donosi raskid s prošlošću, dok je on u stvarnosti na liniji nepromjenjive vjere, potpuno je pogrešno”, rekao je Papa.
Kontinuitet i nužnost posadašnjenja Koncila Papa je izrazio u nastavku svoga govora, ističući važnost četiriju koncilskih konstitucija. U “Dei verbum”, u čijem je središtu Riječi Božje u životu Crkve, “traži od svakoga od nas da prihvatimo vlastitu odgovornost u očuvanju netaknutim procesa prenošenja”. “Sacrosanctum concilium” sadrži pretpostavke liturgijskog života u kojem narod, pozvan na vršenje svećeništva Novog saveza, Bogu prikazuje istinsku žrtvu. “Lumen gentium” izražava načelo “zajedništva” koje obuhvaća sve razine Crkve i koje se “očituje u različitim institucionalnim oblicima u kojima se ostvaruje crkvena služba kao i u službi Petrova nasljednika kao vidljivog znaka jedinstva svih vjernika”. Iz toga proizlazi također ekumenski pokret, “težnja jedinstvu svih vjernika”. “Gaudium et spes” na kraju, pokazuje da je Crkva svjesna da posjeduje poruku koja je “plodna sinteza očekivanja svakoga čovjeka i odgovor koji mu Bog upućuje”.
“Malo sjeme” Koncila, kako je govorio papa Ivan XXIII. najavljujući koncil svijetu, sada je papa Ivan Pavao II. označio kao “stablo”. Opraštajući se sa sudionicima skupa, Papa im je ostavio jasnu poruku: započinje doba produbljivanja koncilskih učenja, kako bi Crkva znala govoriti svijetu pronoseći Kristovu poruku, “neprolaznu istinu”. Prazninu smisla života, sudbine, trpljenja može ispuniti samo Krist. “Drugi vatikanski ekumenski koncil bio je istinsko proročanstvo za život Crkve; nastavit će to biti kroz mnoge godine u trećem tisućljeću”, zaključio je Papa.
Hrvatsku biskupsku konferenciju na skupu je predstavljao zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. U tijeku svog boravka u Rimu, nadbiskup Bozanić posjetio je i više ureda Svete Stolice. S predstojnikom Kongregacije za nauk vjere kardinalom Ratzingerom razmotrio je neke probleme doktrinalnog obilježja i pitanja koja se tiču Zagrebačke nadbiskupije.