Zagreb, 10. 1. 2000. (IKA) – Istaknuti hrvatski bibličar, umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda dr. fra Bonaventura Duda proslavio je u nedjelju 9. siječnja 50. obljetnicu svećeništva u franjevačkome samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Proslava zlatnomisničkog jubileja fra Bonaventure započela je misnim slavljem u crkvi Sv. Franje, a predvodio ga je sam slavljenik zajedno sa subraćom franjevcima te brojim svećenicima. Na početku mise provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Lucije Jagec čestitao je slavljeniku njegov jubilej, te je istaknuo brojne čestitke fra Bonaventuri, među kojima i čestitka zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, koja je i pročitana. Na misi je propovijedao fra Zvjezdan Linić, koji je sukladno želji fra Bonaventure da se u propovijedi ne govori o njemu i njegovu radu, nego da misa bude “proslava Božje ljubavi, Krista Isusa Otkupitelja i usredotočena na Krista Isusa-milinu Očevu”, u propovijedi protumačio temeljnu poruku blagdana Krštenja Isusova i njegovu povezanost sa životom svakog krštenika. Kapucini su u znak zahvalnosti na dugogodišnjoj suradnji s fra Bonaventurom u prinosu darova za slavljenika prinijeli sliku “proslavljenog Krista” akademskog slikara Ivana Branka Imrovića.
Fra Bonaventura Duda rođen je 1924. godine u Rijeci, a potječe iz Krasa na otoku Krku, gdje je pohađao osnovnu školu. Nakon osnovne škole nastavlja naobrazbu na Sušaku, a trsatski su ga franjevci poslali u Franjevački kolegij u Varaždinu, gdje je od 1935. do 1944. godine. pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju te je stupio u franjevački red. Nakon mature 1944. godine upisao se na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu te je za svećenika zaređen 1952. godine. Od 1954. započinje poslijediplomski studij u Rimu, najprije na Franjevačkome učilištu Antonianum, gdje je doktorirao iz teologije s disertacijom o ekleziologiji hrvatskoga teologa Ivana Stojkovića, a potom na Papinskome biblijskom institutu, gdje je postigao magisterij iz biblijskih znanosti. Po završetku studija godine 1957. vratio se u Hrvatsku, gdje je započeo predavati na KBF u Zagrebu i to najprije kao asistent, pa docent, te od 1969. kao redoviti profesor i pročelnik katedre Novog zavjeta. Od 1982. do 1986. bio je i dekan zagrebačkog KBF-a. Predavao je također na više fakultetskih instituta i Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Samoboru te na Trsatu za njegova postojanja. Nakon povratka iz Rima, fra Bonaventurina velika preokupacija bila je i prijevod Svetog pisma na hrvatski jezik. Fra Bonaventura ostvaruje, i kao autor sadržajnog projekta i kao član uredništva, s Jurom Kaštelanom, u suradnji s ostalim književnicima, te s bibličarom dr. fra Jerkom Fućakom godine 1968. zagrebačko izdanje Biblije u izdanju nakladničke kuće “Stvarnost”. Radeći na širenju pokoncilske liturgijske obnove, zajedno s dr. Fućakom izradio je Hrvatski lekcionar s novim prijevodom Novog zavjeta. Obojica su sudjelovala na prijevodu Rimskog misala i Časoslova s redigiranim Psaltirom. Rad na prijevodu Biblije je nastavljen te su tiskani prijevodi Ekumenskoga Novog zavjeta i Jeruzalemske Biblije. Fra Bonaventura je s prvim poticateljem fra Zorislavom Lajošem ujesen 1962. godine sudjelovao u pokretanju “Glasa Koncila”, koji je kod franjevaca započeo izlaziti kao bilten, a već su ga sljedeće godine uređivali i o njemu vodili brigu svećenici Zagrebačke nadbiskupije. Sudjelovao je na brojim teološkim skupovima, tribinama, okruglim stolovima, predavanjima.