Vatikan, 7. 12. 1999. (IKA) – U duhu Velikog jubileja koji je pred vratima i u kontekstu sve raširenije globalizacije Ivan Pavao II. ponavlja “žurni” poziv za “prihvaćanje” tisuća “očajnih”, često mladih, muškaraca i žena koji se svakodnevno “izlažu također dramatičnim rizicima nastojeći pobjeći od života koji nema budućnosti”. Taj je Papin poziv sadržan u poruci u povodu Svjetskog dana selilaca i izbjeglica koji će se iduće godine slaviti na nacionalnoj razini prema kalendarima biskupskih konferencija.
U poruci upućenoj svim vjernicima i ljudima dobre volje, Papa doziva u sjećanje Isusove riječi: “Stranac bijah i primiste me”, ističući kako se Isus tako “izjednačio sa strancem koji traži utočište”. “U ovoj jubilarnoj godini i u okružju rastućeg selilaštva taj je poziv na gostoprimstvo”, ističe Papa, “aktualan i žuran”. “Kako će krštenici primiti Krista ako zatvaraju vrata strancu koji im dođe?”, pitanje je koje Papa upućuje ponajprije vjernicima, koji su upravo jubilarnim slavljem pozvani na “promjenu načina vladanja i života”, odnosno na “obraćenje” u koje je “nesumnjivo uključeno, u svom najvišem i zahtjevnom obliku, stvarno priznavanje prava selilaca”.
U “selilaštvu očajnika” društvo mora “računati na ‘skrivene’ muškarce i žene čiji status nije uređen i koji su lišeni prava na zemlju koja ih odbija primiti, žrtve organiziranog kriminala ili beskrupuloznih poduzetnika”. Te prilike i pred Crkvu stavljaju “teška pitanja”.
Priznavajući znatne napore brojnih zemalja oko prihvaćanja selilaca, Papa u duhu Jubileja ističe da “nerazumijevanja koja se katkad mogu zapaziti u odnosima prema strancima očituju žurnost preobrazbe struktura i promjenu načina vladanja”.
Pred rastućim raskorakom između zemalja koje selioce primaju i onih iz koje oni dolaze, Ivan Pavao II. potvrđuje kako je “izazov našeg doba zajamčiti globalizaciju u solidarnosti”. To znači izbjegavati da siromašna pučanstva budu “prisiljena na očajno progonstvo, dok bogate zemlje postaju sve više robovi nezasitne pohlepe za gomilanjem raspoloživih izvora u vlastitim rukama”.
Odbacivanje “svake diskriminacije utemeljene na rasi, kulturi i religiji” prema Papi podrazumijeva osim toga “pomnu budnost kako bi se u svakoj državi zakoni o selilaštvu temeljili na priznavanju temeljnih prava ljudske osobe”.