Istina je prava novost.

SARAJEVO: OKRUGLI STOL "CRKVENI TISAK NA PRAGU TREĆEG TISUĆLJEĆA"

Sarajevo, 7. 11. 1999. (IKA/KTA) - Okrugli stol na temu "Crkveni tisak na pragu trećeg tisućljeća" održan je u subotu 6. studenoga u dvorani Pavla VI. na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu, u organizaciji Vijeća BK BiH za sredstva društvenog

Sarajevo, 7. 11. 1999. (IKA/KTA) – Okrugli stol na temu “Crkveni tisak na pragu trećeg tisućljeća” održan je u subotu 6. studenoga u dvorani Pavla VI. na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu, u organizaciji Vijeća BK BiH za sredstva društvenog priopćivanja. Sudjelovali su vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, predsjednik Vijeća BK BiH za medije, apostolski nuncij u BiH mons. Giuseppe Leanza, provincijal dominikanske provincije o. Frano Prcela, profesori i studenti Vrhbosanske katoličke i Franjevačke teologije, predstavnici katoličkih medija i ostali. U radu su sudjelovali prof. dr. Ivan Šarčević iz Sarajeva, Girolamo Pazzini, urednik vjerskih informacija u talijanskome katoličkom dnevniku “Avvenire”, glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija dr. fra Mirko Mataušić i fra Gabrijel Mioč, urednik “Naših ognjišta” iz Tomislavgrada.
Program je započeo uvodnim pozdravom kardinala Puljića, koji je istaknuo da je cilj Vijeća za sredstva društvenog priopćavanja ustanoviti što sve Crkva može učiniti na poboljšanju medijske djelatnosti i kako zainteresirati sve njezine članove, koji su, kako je istaknuto na nedavnoj biskupskoj sinodi u Rimu, pozvani biti nositelji nade u suvremenom svijetu. Prvi izlagač dr. Ivan Šarčević govorio je na temu “Vjerski tisak kao sredstvo evangelizacije” pod tri vida: Odgovornost za Riječ, Odgovornost za čovjeka i Odgovornost za šutnju. Počevši od godine 1975., kada je papa Pavao VI. izdao apostolsku pobudnicu “Evangelium nuntiandi” koja je bila temeljna za poimanje novog načina evangelizacije, tj. Isusove poruke da se svim narodima navijesti evanđelje, od kada Crkva izlazi “iz same sebe” i kreće se prema ljudima do kojih nije doprlo evanđelje. Govoreći o četiri glavna područja djelovanja Crkve kroz povijest: martiria (svjedočenje), liturgija, koinonia (zajedništvo), diakonia (služenje), kazao je kako crkveni tisak i crkveni mediji spadaju u prvo područje, tj. svjedočenje. Rekavši kako ne postoji samo odgovornost za riječ, nego i za šutnju, istaknuo je važnost vjerskog tiska, ne toliko da informira, koliko da formira čitatelje. Drugi predavač Girolamo Pazzini predstavio je nazočnima dnevnik “Avvenire”, njegovu povijest nastanka prije trideset godina, te današnje djelovanje: tko ga stvara i tko čita, s naglaskom na to što dnevnik “Avvenire” čini posebnim među katoličkim talijanskim tiskom i zašto talijanska Crkva ima potrebu za takvim dnevnikom. Također je istaknuo kako “Avvenire” nije samo subjekt informacije, nego nezamjenjivi kulturni sugovornik, ponekad i politički, u obrani života od njegova početka, protiv pobačaja, eutanazije, umjetne oplodnje, obrane kršćanske ženidbe po prirodnom zakonu i nauku Crkve. Glavna okosnica “Avvenire”-a je susretište različitih sastojnica i stvaranje ljudskije i kršćanskije civilizacije, zaključio je Girolamo Pazzini. Nakon tih izlaganja, razvijena je rasprava o navedenim temama, sličnostima i razlikama novinstva u Italiji i kod nas, te o odgovornosti za šutnju i riječ.
U drugom dijelu rada dr. Mirko Mataušić govorio je “O novinarskim standardima i crkvenim novinama”, izloživši pritom i odnos Crkve i medija u svjetlu problematike tržišta. Za uspješno poslanje crkvenog medija, evangelizaciju, nužno je i poštivanje novinarskih standarda te dobro poznavanje tržišta i želja i potreba ljudi. Premda se Crkva ne može pitati samo što ljude zanima, ipak treba odgovoriti i na njihove probleme i pitanja. Istaknuo je kako je marketing često slaba strana crkvene publicistike – naime, nakon početne investicije zanemaruje se kontinuirana potreba istraživanja i praćenja tržišta, promidžbe, širenja i unaprjeđivanja medija. Često se kao problem postavlja i pitanje dobrog menagmenta i profesionalnog osoblja, budući da se rad u crkvenim medijima uglavnom povjerava svećenicima koji osim što “od toga ne žive”, imaju i druge obveze. Dr. Mataušić na kraju je zaključio kako je prijelaz u treće tisućljeće kršćanstva pravi trenutak da Crkva temeljito promisli svoj pristup medijima, nastup u javnim i privatnim necrkvenim medijima, kao i vlastitim medijima i njihovim ciljevima; utvrdi što je i na koji način moguće i kako najbolje postići cilj svog djelovanja – evangelizaciju.
Na temu “Čitanost i način distribucije katoličkog tiska u BiH” govorio je fra Gabrijel Mioč, koji je prikupio podatke o raširenosti katoličkog tiska na našim prostorima. Rekavši kako je tisak za pastoralni rad nezamjenjiv, iznio je brojne poteškoće oko stvaranja i distribucije tiska. Rekao je kako na cijelo područje BiH mjesečno pristiže tek oko 42.000 primjeraka svih katoličkih listova, predavač je ukazao na potrebu veće zauzetosti svih pastoralnih radnika oko važnosti animacije vjernika u prijateljevanju s crkvenim tiskom. Okrugli stol završen je pozivom svim pastoralnim djelatnicima da se zauzmu za veću aktivnost u medijima.